Na svečanosti u Španiji, gdje je primio prestižnu nagradu Princeze od Asturije za međunarodnu saradnju, Draghi je poručio da današnji model Unije više ne može odgovoriti na ekonomske, sigurnosne i društvene izazove s kojima se suočava. Njegovo rješenje? “Pragmatični federalizam” koji bi, kako tvrdi, konačno oslobodio EU od vlastitih uograničenja.

Govoreći u Oviedu, Mario Draghi otvoreno je ustvrdio da se Evropska unija “bori” s odgovorima na promjenjivi svjetski poredak: “Gotovo sva načela na kojima je Unija osnovana su pod pritiskom”, rekao je Draghi, upozoravajući da su temeljne vrijednosti Unije; otvorenost, saradnja i multilateralizam, danas ugrožene.

“Izgradili smo svoj prosperitet na otvorenosti i multilateralizmu, ali sada smo suočeni s protekcionizmom, jednostranim djelovanjem i povratkom teške vojne moći”, poručio je, dodajući da EU, kakva danas postoji, “nije opremljena” za rješavanje novih globalnih izazova, prenosi Politico.

“Naše upravljanje se nije mijenjalo desetljećima”

Draghi je naglasio da je glavni problem u strukturi i upravljačkom sistemu Evropske unije, koji je, kako kaže, zastario i nesposoban pratiti tempo svijeta koji se mijenja: “Naše upravljanje nije se promijenilo dugi niz godina. Evropska struktura koja danas postoji jednostavno ne može ispuniti takve zahtjeve”, rekao je.

Prema njegovom mišljenju, EU mora temeljito reformisati svoje ugovore kako bi se prilagodila novim ekonomskim, društvenim i sigurnosnim uslovima. Draghi je istakao kako bez tih promjena Evropa riskira zaostajanje i gubitak globalnog utjecaja.

Draghi smatra da jedini izlaz iz trenutne krize leži u stvaranju “novog pragmatičnog federalizma”, sistema koji bi omogućio državama članicama da napreduju kroz zajedničke strateške interese, bez da ih usporavaju one koje nisu spremne za brže promjene: “Takav bi se federalizam izgradio koalicijama voljnih ljudi oko zajedničkih ciljeva, prepoznajući da različite snage u Evropi ne zahtijevaju da sve zemlje napreduju istim tempom”, objasnio je Draghi.

EU bez veta: san ili nužnost?

Drugim riječima, predlaže model “Evrope više brzina”, gdje bi zemlje koje žele dublju integraciju mogle to ostvariti, dok druge ne bi imale pravo blokirati napredak. No, takav model zahtijevao bi od nacionalnih vlada da se odreknu jednog od svojih najvažnijih političkih alata, prava veta. To je historijski bilo osjetljivo pitanje, osobito među manjim članicama koje strahuju da bi u federalnoj strukturi izgubile utjecaj.

Draghi priznaje da bi takav korak bio težak, ali smatra da je nužan: “Ako želimo da Evropa djeluje brzo i efikasno, ne možemo si više priuštiti da svaku odluku koči jednoglasnost.” Također, smatra da bi “koalicije voljnih” otvorile vrata stvaranju “evropskih prvaka” u ključnim industrijskim sektorima, poput poluprovodnika, energetske infrastrukture i digitalne tehnologije. Takav bi pristup, kaže, smanjio troškove energije i potaknuo inovacije unutar cijelog kontinenta.

Ovo nije prvi put da se Mario Draghi zalaže za federalniju Evropu. Još 2022. godine, dok je bio premijer Italije, pozivao je evropske čelnike da usvoje “pragmatični federalizam” i odustanu od sistema nacionalnih veta koji, prema njemu, guši sposobnost EU-a da reaguje na krize. Kao autor opsežnog izvještaja o konkurentnosti Evropske unije iz 2024. godine, Draghi danas nastavlja taj pritisak, tvrdeći da je vrijeme za “radikalnu, ali nužnu promjenu”.

Šta znači pravo veta?

Članice zajednički odlučuju o pitanjima poput trgovine, zaštite okoliša, sigurnosti granica, poljoprivredne i saobraćajne politike, te ekonomskih pravila koja važe u cijelom bloku. No, postoje i područja u kojima svaka država zadržava svoju suverenost, naprimjer u oporezivanju, zdravstvenoj politici, odbrani ili dijelovima vanjske politike. Inače, pravo veta znači da svaka država članica može blokirati donošenje odluke ako se s njom ne slaže, ali samo u određenim područjima gdje je za odluku potrebna jednoglasnost svih članica (npr. vanjska politika, porezi, proširenje EU-a). U drugim slučajevima, većina odluka donosi se kvalificiranom većinom glasova, što znači da pojedina zemlja ne može sama spriječiti usvajanje prijedloga.