Iako ime Vere Cvetinović možda danas nije široko poznato, njezin je glas decenijama oduševljavao jugoslavenskog maršala. Novosadska novinarka, voditeljica i muzička umjetnica bila je posebna po svom šarmu, kulturi i raskošnom vokalu. Kći poznatog tamburaša Mirka Cvetka iz Kutjeva, Vera je odrasla uz muziku.

Tokom studija književnosti u Novom Sadu počela je pjevati u KUD-u “Svetozar Marković”, a ubrzo je ponijela titulu Prvog glasa Vojvodine i postala solistica Radio Novog Sada.

“Tih sam godina pjevala pjesme Ivice Šerfezija, Đorđa Marjanovića i Tereze Kesovije. A na turneji po Južnoj Americi naučila sam i tatine zagorske i mamine srpske pjesme”, prisjetila se jednom Vera. Njezina je karijera od tada samo rasla – nastupala je diljem zemlje i više od trideset puta pjevala Titu na proslavama i prijemima.

Foto: Screenshot/YouTube

Tito ju je ugledao u haljini od zavjesa

Sudbinski trenutak dogodio se 1974. godine kada je Izvršno vijeće Vojvodine organiziralo prijem za Josipa Broza Tita u Mošinoj vili na Fruškoj gori. Među pozvanima da uveličaju događaj našla se i mlada pjevačica iz Novog Sada.

“U to su se vrijeme nosile mini-suknje, ali ja sam obukla dugu bakinu haljinu sašivenu od starih zavjesa. Nisam ni slutila da će baš ona privući Titovu pažnju”, pričala je Vera. Tito je bio oduševljen njezinim izgledom i upitao ju je odakle potječe materijal od kojega je haljina napravljena.

Kada je čuo da su zavjese donesene iz Zagorja, raznježio se i nasmijao, rekavši da ga podsjeća na djetinjstvo. Te večeri pjevačica je Titu otpjevala dvije pjesme koje će postati njezin zaštitni znak – “Tiho noći, moje zlato spava” i zagorsku “Fala”. Od tada pa do kraja njegova života, te su dvije pjesme bile obavezni dio njezina repertoara kada bi nastupala pred predsjednikom.

Maršal je znao sve o njoj

Iako joj je pjevanje donijelo veliku popularnost, Vera je muziku oduvijek doživljavala kao svoj hobi i strast, a ne kao glavni poziv. Nakon što je diplomirala novinarstvo, zaposlila se na Radio Novom Sadu kao muzička urednica i voditeljica, a potom je postala i prepoznatljivo lice televizije.

Dane je provodila u studiju razgovarajući s umjetnicima, dok je večeri posvećivala pjesmi – nastupala je u poznatom novosadskom hotelu “Park”, gdje je okupljala publiku iz svih krajeva zemlje. Ljudi su je voljeli zbog njezine topline i skromnosti, a umjesto novca, često su joj poklanjali knjige, vino ili sokove. Uprkos jednostavnom životu, njezino se ime sve češće povezivalo s Titovim krugom, jer je i sam maršal, kako se kasnije saznalo, pomno pratio njezin rad i nastupe.

“Čujem da ste diplomirali? I da ste imali prometnu nesreću? Kako ste sada?”, pitao ju je Tito tokom jednog druženja u Karađorđevu, pokazujući da o njoj zna mnogo više nego što je mogla pretpostaviti, piše Mondo.rs.

Po nju je uvijek slao vozača

Na jednom od lovova u bosanskom lovištu, poslije modne revije Aleksandra Joksimovića, Tito je navodno rekao: “Meni je Vera najljepša, jer je njezina haljina najelegantnija.” Iako je mislila da se Broz šali, te su joj riječi ostale u sjećanju. “Joksimović je pokazao mini-haljine i kratke suknje, a ja sam bila zakopčana do grla. Mora da se šalio”, govorila je Vera kroz smijeh.

Događalo se da Titovo osiguranje pošalje po Veru vozača i mercedes kako bi je doveli na nastup, nekad diskretno, a nekad sasvim javno. Najviše se pamti novogodišnja noć 1976. godine, kada su Tito i Jovanka slavili u Novom Sadu, u društvu stotina zvanica i brojnih izvođača.

U toj svečanoj gužvi Vera mu je uspjela prići i otpjevati nekoliko njegovih omiljenih pjesama, nakon čega ju je osiguranje tiho ispratilo kako bi drugi mogli nastupiti.

Nju je želio u posljednjim danima

Iako muziku nikada nije stavljala u prvi plan, ostala je uz Tita do samog kraja. Kako je kasnije pričala, u njegovim posljednjim danima želio je sjediti kraj nje i da ga upravo njezin glas isprati pjesmom.

“Posljednji put sam ga vidjela u Karađorđevu, na dočeku Nove 1980. godine. Bio je vidno bolestan, ali je insistirao da mu otpjevam ‘Tiho noći, moje zlato spava’. Dok sam pjevala, njegove pudlice su skakutale po meni, a on se samo smijao. Tada sam znala da se opraštamo”, zaključila je Vera Cvetinović.