Piše: Jasmin Mujanović

Sarajevo je zatečeno.

Čini se da administracija Donalda Trumpa kreće ka ukidanju svih američkih sankcija protiv secesionističkih vlasti u Banjoj Luci, uključujući i samog Milorada Dodika.

Povrh toga, na društvenim je mrežama lavina zapaljivih objava američkih ultradesničarskih influensera: napadaju Bosnu i Hercegovinu i vodeće političke figure u Sarajevu – i to sve, čini se, po nalogu Dodika i njegovog režima.

Vidljiv je osjećaj izdaje i frustracije među bosanskim zvaničnicima. Kako se ovo moglo desiti? Kako su nam Amerikanci mogli ovo uraditi?

Ali već sama formulacija ovih i sličnih pitanja, koja se ovih dana čuju u političkim krugovima po Sarajevu, ujedno daje i odgovor.

Nisu krive Sjedinjene Države. Krivo je Sarajevo – i velika većina bosanskih i bošnjačkih političara koji vjeruju da im Amerika, pa i svijet, duguju političku i sigurnosnu podršku, iako zauzvrat ne nude nikakvu protuuslugu niti ulažu napor da je opravdaju.

Prije osam godina Dodik je javno priznao da je potrošio oko 30 miliona dolara na lobiranje kod američkih zvaničnika u korist političkih ciljeva svog režima. Od tada se taj iznos, vjerovatno, udvostručio ili utrostručio. Štaviše, Dodik je u međuvremenu angažovao lobiste i u Ujedinjenom Kraljevstvu, a može se pretpostaviti da je tako i u prijestolnicama poput Brisela, Berlina, Budimpešte i Beča.

Šta su u međuvremenu uradili „probosanski“ lideri? Evo dva poučna citata iz međunarodne štampe:

„Evropski tužioci... identifikovali su šest osoba — uključujući troje bosanskih javnih zvaničnika — kao osumnjičene u prekograničnoj korupcijskoj šemi povezanoj s izgradnjom autoputa koji finansira EU.“

„[Bosanski] tužioci navode da je kartel Edina Gačanina pokušao preuzeti samu državu, potkupljujući političare, sarađujući s direktorom državne obavještajne službe i perući novac na međunarodnom nivou.“

Dakle, dok Milorad Dodik i njegov režim ulažu desetine miliona dolara da preusmjere američku politiku u svoju korist, s krajnjim ciljem uništenja Bosne i Hercegovine kao suverene i teritorijalno jedinstvene države, ključni zvaničnici u Sarajevu sarađuju s transnacionalnim organizovanim kriminalom na uništavanju ono malo institucionalne efikasnosti što je preostalo.

U međuvremenu, vladajuća koalicija u Sarajevu odlučila je prepustiti Dodiku kontrolu nad Ministarstvom sigurnosti, državnom policijom (SIPA) i Graničnom policijom, dok je na čelo nekih preostalih ključnih sigurnosnih agencija u zemlji – poput Ministarstva unutrašnjih poslova Federacije BiH – postavila neke od najnekompetentnijih pojedinaca koji su ikada obavljali javnu funkciju u modernoj evropskoj historiji.

Krajnje je apsurdno da bilo ko u Sarajevu, posebno oni koji su decenijama dio političkog života, izražava čuđenje zbog promjene američke ili evropske politike prema BiH, istovremeno pokazujući drsko zanemarivanje, pa i otvoreno neprijateljstvo prema interesima vlastite zemlje i građana.

Svaka ozbiljna rasprava o promjenama u stavu američkih ili evropskih zvaničnika prema BiH mora započeti pitanjem: šta je Sarajevo uradilo da utiče na te stavove? Ako je odgovor „ništa“ ili „vrlo malo“ – što najčešće i jeste slučaj – onda ključni problem nije u Vašingtonu, Briselu, Banjoj Luci, Beogradu ili Zagrebu. Glavni problem je u Sarajevu – među bosanskim političkim liderima i njihovim savjetnicima, koji ili ne znaju ili ne žele da nauče vještine diplomatije i javne komunikacije.

Donald Trump će na vlasti biti još tri godine. Njegova Republikanska stranka će, u najmanju ruku, kontrolisati američki Kongres još četrnaest mjeseci. Trumpova administracija bez uvijanja je objelodanila svoje viđenje vanjske politike. Američki birači će odlučiti da li podržavaju takav pristup na izborima 2026. i predsjedničkim izborima 2028.

Bosanska javnost i njihovi predstavnici mogu imati kakvo god mišljenje žele o politikama i ideološkom usmjerenju Bijele kuće. Ali ako nisu spremni upotrijebiti diplomatske i komercijalne resurse da te stavove preoblikuju u vlastitu korist – njihova mišljenja su irelevantna.

Nasuprot tome, Dodik, čiji je politički projekt u potpunoj suprotnosti s temeljnim američkim strateškim interesima u Evropi, sistematski je koristio svoje resurse i dobio značajne ustupke od Washingtona. Trebalo mu je gotovo deset godina, usput je pretrpio ozbiljne poraze, ali je ostvario ključne dijelove svog programa.

Ako donositelji odluka u Sarajevu – bilo u vlasti ili opoziciji – još uvijek ne razumiju ove osnovne činjenice politike i diplomatije, teško je vjerovati da Bosna i Hercegovina ima neku ozbiljnu budućnost.

Barem ne budućnost o kojoj će odlučivati oni koji sebe nazivaju njenim „patriotima“. Umjesto toga, njenu će budućnost oblikovati ljudi poput Dodika.

(Odgovor.ba)