Mladi u Bosni i Hercegovini i dalje su među najugroženijima na tržištu rada: stopa nezaposlenosti 33,9%, a na evidencijama oko 66–67 hiljada osoba od 15 do 29 godina. Pilot projekt “Garancije za mlade” kreće 2026. u nekoliko sredina, među njima i Brčko distrikt. Nadležni poručuju: ključni su kvalitet ponude, veća uloga poslodavaca, uređenje evidencija i aktivan doseg do mladih koji su izvan sistema.

U programu N1 o mehanizmu “Garancija za mlade” govorili su Boris Pupić (Agencija za rad i zapošljavanje BiH), prof. Ljiljan Veselinović (ekonomista) i Harun Šabanović (omladinski radnik iz Brčkog). Najavili su da će pilot projekt u BiH početi 2026. godine, s fokusom na obavezu institucija da mladoj osobi najkasnije u roku od četiri mjeseca od završetka školovanja ili gubitka posla ponude posao, obuku, dodatno obrazovanje ili podršku za samozapošljavanje.

“Mladi su tradicionalno ugroženi: 33,9% nezaposlenost, 66–67 hiljada na evidencijama”

Govoreći o stanju na tržištu rada, glasnogovornik Agencije za rad i zapošljavanje BiH Boris Pupić iznio je aktuelne brojke i istakao dugogodišnje strukturne probleme.

“Mladi su tradicionalno jedna od najugroženijih kategorija na tržištu rada u BiH – tako je već dugi niz godina. Prema posljednjim podacima Agencije za statistiku, u drugom kvartalu 2025. stopa nezaposlenosti mladih iznosi 33,9%, a ukupna stopa nezaposlenosti 13,1%. Na evidencijama je oko 66–67 hiljada mladih od 15 do 29 godina – približno 33 hiljade u dobi 15–25 i gotovo isti broj 25–29. To govori da ti ljudi teško dolaze do posla. Istina, broj mladih na evidencijama se posljednjih 5–6 godina smanjio, ali to ne znači da su svi našli posao u BiH – evidentan je odlazak u inostranstvo, što je veliki gubitak i sada i dugoročno", kazao je Pupić.

Pupić je naglasio i hronični raskorak između obrazovanja i potreba poslodavaca, te limitirana sredstva za aktivne mjere.

“Poslodavci godinama ističu neusklađenost obrazovnog sistema i potreba tržišta rada. Svaki poslodavac mora računati na period uvođenja radnika u posao, bez obzira na obrazovni nivo, a kod nas je ključan problem finansiranje. Zavodi i službe zapošljavanja svake godine imaju ograničena sredstva – za pripravništvo, prvo zapošljavanje, podršku prvom biznisu. Ovaj program je važan jer se može vezati za evropska sredstva i donijeti rezultat, ali je presudno da postoji snažan interes poslodavaca i da se otvara veći broj novih radnih mjesta koja mogu ‘apsorbovati’ mlade. Potreban je i bolji ekonomski i politički ambijent za investicije", dodao je Pupić.

Šta donosi “Garancija za mlade”: kvalitetne ponude i povezivanje sistema

Autor situacijske analize uoči početka implementacije, profesor Ljiljan Veselinović, objasnio je suštinu i standarde mehanizma.

“Garancija za mlade je odličan instrument koji se u EU primjenjuje i za koji su sredstva obezbijeđena i kod nas. Suština je da mlada osoba koja je završila školu, ostala bez posla, ne obrazuje se i nije u prekvalifikaciji – u roku od četiri mjeseca dobije ponudu: posao, obuku ili dodatno obrazovanje. Poenta nije ‘bilo kakva’ ponuda, već kvalitetna ponuda u kojoj se mlada osoba prepoznaje. Radili smo s European Training Foundation i kroz fokus-grupe sa mladima vidjeli brojne izazove – razočaranost prilikama i procesima. Biće izazov povezati obrazovni sektor, tržište rada i institucije u jednu funkcionalnu cjelinu", naglasio je Veselinović.

Veselinović je naveo primjere iz prakse EU gdje se aktivno doseže do mladih koji nisu u sistemu (NEET), kroz centar-pristup i karijerno savjetovanje.

“U Švedskoj, Estoniji, Finskoj i Beču vidjeli smo aktivni doseg: centri sa sadržajima, savjetnici/psiholozi, postepeno uključivanje, pa čak i priznavanje stečenih vještina u obrazovnom sistemu. Bitno je da pristup ne bude birokratski – tipa ‘imamo ponudu, imate dvije sedmice da nađete poslodavca’. U manjim sredinama malo je ponuda, zato treba podsticati i preduzetništvo i mobilnost. Mladi nisu krivi – sistem mora olakšati – ali važna je i proaktivnost", istakao je.

Iz Brčko distrikta, koji je među sredinama gdje će pilot projekt krenuti 2026., Harun Šabanović opisao je kako će taj proces izgledati u praksi.

“Uključeni smo u koordinaciju s Vladom Brčko distrikta, koja je nosilac aktivnosti na lokalnom nivou. Dali smo komentare na Plan implementacije i očekujemo usvajanje do kraja godine. Pilot je planiran za početak 2026. i biće usklađen s modelima koji se testiraju u FBiH i RS. Suština je da svaki mladi od 15 do 30 godina, koji ostane bez posla ili završi školu, u roku od četiri mjeseca dobije ponudu za posao, obuku ili obrazovanje. To nije samo jedan projekat, nego sistem koji povezuje službe za zapošljavanje, obrazovne institucije i poslodavce – da mladi ne ‘ispadnu’ između sistema”, istakao je Šabanović.

Šabanović je zatim na konkretnom primjeru pojasnio tok usluge.

"Nakon registracije u Zavodu za zapošljavanje Brčko distrikta, savjetnik sa mladom osobom pravi individualni plan zapošljavanja. On može uključiti stručno osposobljavanje, praksu kod poslodavca, dodatne edukacije ili podršku za samozapošljavanje. Cilj je da niko ne čeka duže od četiri mjeseca na prvu ponudu ili aktivnost. Postupak je isti bez obzira na stepen obrazovanja – obuhvaćeni su i srednjoškolci i fakultetski obrazovani. Poseban fokus biće na praktičnim zanimanjima – zavod i lokalni poslodavci zajedno kreiraju obuke prema potrebama tržišta rada u Brčkom", naveo je.

Govorio je zatim i o kapacitetima pilota i izazovima “dosega” mladih koji nisu u sistemu.

“Brčko planira biti spremno za pilot 2026. Tokom 2025. radilo se na tehničkim pripremama, jačanju kapaciteta i uspostavi sistema praćenja. U prvoj fazi očekujemo 300–400 mladih. Najveći izazov biće ‘outreach’ – pronalazak NEET populacije. Prema Zavodu, u maju je na evidenciji bilo 2.099 mladih (15–30), nešto manje nego lani; program bi trebao dodatno pojačati zapošljivost”, naglasio je Šabanović.

“Pasivne” evidencije i niska aktivnost radne snage"

Pupić je upozorio da će u Federaciji BiH prepreka biti “pasivne” evidencije, jer otežavaju precizno targetiranje korisnika i kvalitetan intenzivni rad savjetnika.

“To je jedan od najvećih problema u FBiH i Brčkom. RS je 2020. to riješila; broj nezaposlenih se gotovo prepolovio, a savjetnici imaju jasniju sliku ko zaista traži posao. U Federaciji to još nije tako – često kontaktiramo osobe prijavljene radi zdravstvene zaštite ili drugih prava, one rade ‘na crno’ ili su vani, a nisu se odjavile. Garancija podrazumijeva intenzivan rad sa korisnicima, ali ga je teško izvesti dok su evidencije ‘napuhane’. Dodatno, stopa aktivnosti radne snage je ispod 50% i smanjuje se; treba aktivirati radnu snagu, posebno ugrožene grupe (mladi, žene, manjine, ruralna područja). Zbog toga je važno što prije pilotirati i naučiti kako doći do stvarnih korisnika", kazao je Pupić.

Na pitanje o osobama bez završene srednje škole, Pupić je dodao:

“Oko 29% su NKV (osnovna škola ili manje). Ne mogu direktno u prekvalifikacije – prvo moraju steći osnovnu kvalifikaciju. Ali mogu ući u obuke na radnom mjestu kod poslodavca. Tu je potreban doprinos poslodavca, bez garancije da će radnik ostati, pa svi moraju preuzeti dio rizika. Proces zapošljavanja je proces – radnik ulaže u sebe, poslodavac u uvođenje i zadržavanje. Potrebna je veća fleksibilnost svih aktera".

Iz perspektive mladih u Brčkom, Šabanović je naglasio problem nepovjerenja, ali i priliku koju donosi novi mehanizam.

“Dio mladih ostaje pasivan jer ne vjeruje da sistem funkcioniše – povjerenje je odavno narušeno i to sada dolazi na naplatu. Dobra vijest je da Garancija za mlade to može promijeniti; ovo je velika prilika za BiH. Mladi u Brčkom – kao i drugdje – smatraju da obrazovni sistem nije dovoljno povezan s tržištem rada. Ovaj mehanizam to nastoji ispraviti", poručio je Šabanović.

Šta slijedi

Pilot “Garancije za mlade” u BiH planiran je za 2026. u nekoliko sredina, među njima Brčko distrikt. Sagovornici poručuju da će uspjeh zavisiti od:

• uređivanja i “čišćenja” evidencija nezaposlenih,
• aktivnog dosega do NEET populacije,
• uključenja i interesa poslodavaca za nova radna mjesta,
• jačanja obuka i praksi kod poslodavaca,
• bolje koordinacije obrazovanja, službi rada i realnog sektora,
• te insistiranja na kvalitetnim ponudama u roku od četiri mjeseca.