Nekako s jeseni kad su kratki dani, u Zavidovićima i njegovoj Javnoj biblioteci odana je počast Hasanu Kikiću, jednom od važnih bosanskohercegovačkih književnika i prosvjetitelja, čije književno i društveno djelovanje ima neizbrisiv trag u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine kroz projekat “Provincija u pozadini – sjećanje na Hasana Kikića“.

Kikić je rođen u Gradačcu u avgustu 1905. godine, a ubijen je 6. maja 1942. u jednoj četničkoj zasjedi. Tada je bio komesar Prvog krajiškog bataljona na planini Čemernici.

Hasan Kikić je jedan dio života (1927. godine) radio kao učitelj u područnoj osnovnoj školi u selu Hajdarevići kod Zavidovića, pa je dodatno važno da se ovaj kulturni događaj obilježio u ovom bh. gradu.

Događaju su prisustvovali učenici škola s područja Zavidovića i obližnjeg Žepča sve u cilju kako bi im se približio Hasan Kikić na jedan drugačiji način kroz historijski kontekst djelovanja i književno-umjetničko stvaralaštvo o kome su govorili historičar Husnija Kaberović, književnici Damir Ovčina i Jasmin Agić, te profesori Bosanskog jezika Amela i Nedžad Hodžić.

Najbolja njegova djela su: “Provincija u pozadini”, “Ho-ruk” i “Bukve”.

Poznato je da se privreda i ekonomija ovog dijela BiH temelji na industriji obrade drveta. Tako je kroz vrijeme provedeno u Hajdarevićima Hasan Kikić svjedočiio životu pilanskih radnika ovog područja, njegovih "sapinaša" koje je ugradio u svoja djela "Ho-ruk", a potom i u "Bukve" (o životu ljudi na selu u Bosni između dva svjetska rata).

Generacija Hasana Kikića je doživjela dva rata. Mnogi od književnika tog vremena nisu preživjeli drugi svjetski rat kao što je bio slučaj s Hasanom Kikićem.

Mobilizacija u austrougarsku vojsku

Profesor Kamberović, koji je također rođen u Gradačcu kao i Hasan Kikić, pojasnio je historijski kontekst kako bi učenici bolje razumjeli knjigu "Provincija u pozadini" koji je dio lektire u srednjoj školi.

"Kad sam čitao ‘Provinciju u pozadini’ naselja koja je Kikić pominjao meni su bili poznata: Bukve, Požarike, Ledenice, Kozara… To je vrijeme prvog svjetskog rata. Mnogi iz Bosne idu u rat, mobilizirani su u austrougarsku vojsku. Nije bilo jednostavno, jer mnogi Bosanci su bili protiv te mobilizacije iz različitih razloga. Vojni rok je tada trajao tri godine", ispričao je profesor Kamberović, ukazujući na vjerovanja da je u Bosni tokom prvog svjetskog rata kroz mobilizaciju u austrougarsku vojsku bilo uključeno 300 hiljada ljudi. Dodao je, također, da se vjeruje da je njih 50 hiljada vojnika poginulo.

Gladovalo i mrzilo i ljubilo

 A 1914. Hasan Kikić je imao tek devet godina, i on je jedan od tih dječaka o kome govori u ovoj knjizi.

U uvodu djela "Provincija u pozadini" Kikić piše: "Ova knjige je dokument o djetinjstvu mojih vršnjaka i mome, o godištu devetsto četvrtom i petom i devetsto šestom, o našoj dragoj prostranoj ravnoj i plodnoj domovini, o majkama i očevima našim i o tome kako se u carsko beha-doba u toj nedavnoj historijskoj beha-prošlosti, rađalo i živjelo i umiralo, o tome kako su prolazile jeseni i proljeća i u njima se pjevalo i plakalo, i gladovalo i mrzilo i ljubilo, o tome kako se odrastalo i začinjalo i kako su kiše padale i magle se vukle i sunca, topla i svilena sunca sjala. Posvećujem je uspomeni mojih dobrih vršnjaka – oni su kiridžije, poslužitelji, pismonoše i stanični nosači i tucači kamena, oni i sada nose bijele i čadorbežne gaće, sa velikim obašvama, i teško i naporno otimaju od života ono najnužnije."

Zanimljivo je da je Kikić jedan dio svog života proveo u Hrvatskoj, gdje je bio u kontaktu sa Miroslavom Krležom, Krstom Hegedušićem, Augustom Cesarcem i drugima. Da je Hegedušić ilustrirao prvo izdanje "Provinicije u pozadini" podsjetila je Amela Hodžić, koja je pročitala Kikećevu “Jesen” u Javnoj biblioteci Zavidovići.

Pisao je s dubokim suosjećanjem

Damir Ovčina ukazuje da se upravo na osnovu jedne pročitane rečenice vidi da je Hasan Kikić pisac, te da je imao talenat i strast za pisanjem.

"Čovjek ima prirodu i opravdanu potrebu da razumije najbolje i najprije ono oko sebe, svoju okolinu, svijet i jezik. Tu je najveće opravdanje za čitanje Hasana Kikića. U njegovom pisanju osjeti se uticaj Krleže", riječi su Ovčine. Nažalost, Kikić je ubijen u 37. godini života. Ovčina opisujući rad Kikećev ne sumnja da bi se vremenom oslobodio svih uticaja imajući zlatno iskustvo iz drugog svjetskog rata.

"Jer piscu je potrebno iskustvo. Kikić nije bio kancelarijski pisac. Pisao je s dubokim suosjećanjem za čovjeka", dodao je Ovčina.

Odsutna figura koju smo željeli kao djeca

O važnosti čitanja Hasana Kikića, književnik Jasmin Agić govoreći o knjizi "Provincija u pozadini", koju je pročitao nekoliko puta, ukazuje na činjenicu da je Kikić u vrijeme kada počinje prvi svjetski rat imao devet godina. Agić je u periodu agresije na BiH imao 10 godina.

"Prvi put sam čitao tu knjigu kao dijete u ratu u Zenici. Knjiga koja je napisana 80 godina prije moga rođenja i u vremenu kad je ja čitam dešavaju se identične stvari", ispričao je Agić u zavidovićkoj biblioteci, podsjećajući da su on i sestra bili sami s majkom u ratnom periodu, a oca nije bilo. "Otac je, baš kao što se opisuje u ‘Provinciji u pozadini’, bio jedna odsutna figura koju smo mi željeli."

Strašna glad provincijska

Profesor Bosanskog jezika i književnosti u Srednjoj mješovitoj školi "Žepče", Nedžad Hodžić pričajući o knjizi "Provinicija u pozadini" ističe da se Hasan Kikić treba čitati dodatno zbog ljepote njegovog jezika. Također smatra da bi se trebalo insistirati na dijelu priče u kome se "zorno" prikazuje strašna glad provincijska.

"Insistiram na scene podjele hrane, kada žene čine sve što čine da bi došle do hrane. Kažem djeci: ‘Ovako je bivalo i kod nas u ovom ratu na isti način je dijeljena hrana dok su muževi bili po linijama’. Historija nam se ponovila zato što je nismo naučili", dodao je on.

Ove 2025. obilježava se i 120 godina od rođenja književnika Hasana Kikića.

Projekat „Provincija u pozadini – sjećanje na Hasana Kikića“ realizovan je uz podršku Grada Zavidovići.

(SB)