Piše: Tomislav KLAUŠKI (24sata)

"Ovo što oni rade doslovno je smiješno. Jedan dan može, drugi dan ne može. Kakva je to politika", rugao se jučer premijer Andrej Plenković najavi gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića da će zabraniti drugi koncert Marka Perkovića Thompsona u Areni ako na prvom dan ranije bude novih povika "Za dom spremni". 

"Što je to", kaže Plenković, "to je kao neki loš vic".

U njegovu svijetu jedan dan može ZDS, drugi dan ne može. Jedan dan Plenković kaže da će se ZDS u Hrvatskom saboru kažnjavati, drugi dan Gordan Jandroković kaže da se neće kažnjavati. Malo vežemo ZDS uz Thompsona i branitelje, malo uz NDH i ustaše. Malo treba slušati Ustavni sud, malo treba pustiti policiji i sudovima da sami odlučuju. Malo bi zabranio, malo ne bi. 

Cici-mici na šibici

"Neka pošalju poruku hrvatskom narodu i kažu da ne može, a ne ovako cici-mici", kaže Plenković, rodonačelnik "cici-mici" pristupa ustaškom pozdravu, normaliziranom i legaliziranom upravo u njegovoj Hrvatskoj. 

"Budi frajer pa zabrani sve", dodaje premijer koji je trebao zabraniti ZDS u svim prilikama, ali ipak nije bio dovoljno "frajer" da to napravi.

Uglavnom, gotovo svaka Plenkovićeva optužba na Tomaševićev račun zvučala je kao vlastito priznanje.

Pa i onda kad je govorio o "nesnalaženju" Tomaševića i njegove gradske uprave oko Thompsonovih koncerata, što uvelike podsjeća na nesnalaženje Plenkovića, njegovih najbližih suradnika, predsjednika Sabora, ministara, sudova, njegove stranke oko pozdrava ZDS.

Kukavičko vrludanje

Plenković je proteklih deset godina svog mandata obilježio oportunističkim laviranjem i kukavičkim vrludanjem oko ustaškog pozdrava, odbijao je prihvatiti molbe, pa čak i otvorene ucjene, antifašista, nacionalnih manjina i koalicijskih partnera da se ustaški simboli zabrane kaznenim zakonom, tražio je način da normalizira ustaški pozdrav kojeg je pripisivao glazbenom opusu ili braniteljskoj populaciji, poistovjećivao ga s Domovinskim ratom i ignorirao presude Ustavnog suda o istinskim konotacijama tog pozdrava.

Sada se ruga Tomaševiću koji se muči s Thompsonom i novim koncertom, odnosno novim kleronacionalističkim mitingom u zagrebačkoj Areni kojom će sigurno odzvanjati "Za dom spremni", jer upravo to je parola pod kojom Thompson privlači publiku i to je ljepilo koje ga povezuje sa sljedbenicima, ali i s političkim i drugim sponzorima.

Bez ZDS-a nema ni Thompsona.

A bez Thompsona možda nema ni ZDS-a.

Tomašević u zamci

Tomašević se koprca u zamci koju su mu još proljetos uoči lokalnih izbora postavili HDZ i desnica, kako bi ga izložili upravo onome u čemu sada Plenković uživa. No premijerov cinizam, popraćen nadmenim osmijehom, zvučao je promašeno kad je gradonačelnika Zagreba optužio za "isključivost i cenzuru".

"Pod krinkom tolerancije i uključivosti oni su u biti jako isključivi i agresivni", kazao je Plenković.

Međutim, premijer zaboravlja činjenicu da Tomašević nije zabranio Thompsonov koncert na Hipodromu. Dapače, dao mu je odriješene ruke da tamo radi praktički što hoće, proda ulaznica koliko hoće, da blokira Zagreb na mjesec dana, da terorizira glavni grad ustaškim dernekom, pretvori ga u poligon za promociju klerikalne i nacionalističke ideologije.

Zbog toga je Tomašević trpio kritike svojih pristalica. I trpi ih i sada kad se priprema Thompsonov nastup u Areni.

Zar to Plenkoviću zvuči kao agresivna isključivost i cenzura?

Budi frajer

Premijer čak poziva Tomaševića da "bude frajer i zabrani sve", a kad se to ipak ne događa, kad gradonačelnik Zagreba ne želi zabraniti sve koncerte pjevača koji je već ljetos pokazao sav svoj političko-ideološko-glazbeni repertoar, on ga svejedno optužuje za "isključivost i cenzuru".

Iako bi upravo Plenković trebao prakticirati isključivost prema ustaškim simbolima u javnom prostoru, Hrvatskom saboru, na utakmicama, ali i u pjesmama i na komemoracijama branitelja, gdje se taj pozdrav koristi upravo zato što je ustaški.

Jer ga koristi pjevač koji se često povezivao s ustaštvom, ustaškim likovima, ustaškim pozdravom i ustaškim referencama u pjesmama, kao što ga koriste postrojbe s nazivima ustaških bojovnika.

Plenković za to koristi dvostruke konotacije.

A Tomaševiću se ruga zbog "cici-mici" politike.

Sloboda ili cenzura

"Jesmo li u slobodi ili u cenzuri", poručuje premijer koji zabrane primjenjuje na krivim aspektima društva, štiteći sebe, svoju stranku i ministre, a slobodu ostavlja povijesnim revizionistima, ustaškim nostalgičarima, krajnoj desnici, klerofašistima, nacionalistima.

Kao da između "slobode i cenzure" ne postoji široki prostor pokriven Ustavom, zakonima, odlukama Ustavnog suda, presudama sudova, povijesnim činjenicama...

Ovako, Thompson slavi slobodu u kojoj "smije izraziti svoj stav, svoje mišljenje i može viknuti da smo za svoj dom spremni", a zabranu ustaškog pozdrava premijer Plenković proglašava "cenzurom".

Srpanjskom Thompsonovu koncertu Plenković nije mogao nazočiti zbog ranijeg dogovora s obitelji, pa je samo poskrivećki doveo djecu po autogram i fotografiranje. Sada mu je Arena, zahvaljujući Tomaševićevoj kolebljivosti, postala nova prilika da nadoknadi propušteno.

Ili će ipak i ovoga puta preskočiti taj epohalni dogođaj koji ne smatra spornim?