Naučnici sa Univerziteta Rice u Houstonu zaključili su da je mladi Jupiter mogao spasiti Zemlju od sudbine koja bi je gurnula preblisko Suncu i učinila je nepogodnom za život. Istraživanje, objavljeno u časopisu Science Advances, nudi novo objašnjenje toga zašto se najraniji čvrsti objekti u Sunčevu sistemu nisu formirali istodobno te ističe ključnu ulogu Jupitera u oblikovanju našeg planetarnog sistema.

Analiza se temelji na podacima sakupljenima iz meteorita, a oni pokazuju da su postojale dvije generacije materijala od kojih su nastajali planeti. Prva je formirana unutar prvog milijuna godina nakon nastanka Sunčeva sustava dok se druga, povezana s materijalima bližim Zemlji, Marsu i Veneri, pojavila tek dva do tri miliona godina kasnije. Kako je toliko prašine ostalo za tu drugu generaciju, bilo je do sada nejasno.

Korištenjem računarskih simulacija istraživači su otkrili da je upravo Jupiter, čija je masa danas više nego dvostruko veća od mase svih ostalih planeta zajedno, bio odgovoran za taj vremenski razmak. Kako se divovski planet formirao, njegov je rast preusmjerio plin i prašinu oko Sunca, stvarajući područja s povišenim tlakom koja su zarobila čestice prašine i omogućila stvaranje novih čvrstih objekata. 

Jupiter spasitelj

"Naša Zemlja možda bi postala 'superzemlja' da nije bilo Jupitera", rekao je Baibhav Srivastava, planetarni naučnik i jedan od autora studije. "To bi moglo značiti da bi napustila 'Zlatokosinu zonu' Sunčevog sistema."

"Zlatokosina zona" označava područje oko zvijezde u kojem temperature dopuštaju postojanje tekuće vode, a time i života kakav poznajemo. Bez Jupiterove gravitacijske stabilizacije, Zemlja bi se mogla približiti Suncu i izgubiti te uslove.

Naučnici već dugo nazivaju Jupiter "arhitektom Sunčevog sistema" jer je njegova gravitacija presudno utjecala na raspored planeta i raspodjelu materijala tokom njihovog nastanka. Nova istraživanja pokazuju da je on morao nastati vrlo rano, odnosno unutar prva dva miliona godina nakon formiranja Sunca, kako bi stvorio strukture koje su omogućile kasniji razvoj unutarnjih planeta.   

Izotopi pričaju priču

Iako druga generacija planeta nije izravno doprinijela rastu Zemlje, njeno postojanje odražava složenu dinamiku mladog Sunčevog sistema. Mjerenjem izotopa u meteoritima, posebnih oblika kemijskih elemenata koji se raspadaju poznatom brzinom, naučnici su uspjeli precizno odrediti starost tih materijala i potvrditi dvostruki obrazac nastanka.  

Profesor André Izidoro, suautor studije, rekao je da se slični procesi sada mogu promatrati u drugim mladim zvjezdanim sustavima pomoću suvremenih teleskopa. "Vidimo kako divovski planeti nastaju i oblikuju svoje okruženje. Naš Sunčev sistem nije bio iznimka - Jupiterov rani rast ostavio je trag koji i danas možemo iščitati u meteoritima koji padaju na Zemlju", rekao je. 

Prema autorima, ovo istraživanje ne samo da objašnjava vremenski jaz u nastanku rane tvari Sunčevog sistema, već i pokazuje koliko je Jupiter bio presudan u održavanju Zemlje u stabilnoj orbiti i, posljedično, u omogućavanju života na našoj planeti, piše Mashable.