Marko Pipunić, samozatajni poduzetnik i ponosni Bosanac, široj javnosti nepoznat je iz jednostavnog razloga - njegov je moto biti što dalje od medijskog eksponiranja.

Danas osječki veleposjednik, koji je jučer preuzeo kompaniju Zvijezda, još prije deset godina upravljao je sa 189 milijona eura vrijednom imovinom, danas je ta svota višestruko veća. Vlasnik je gotovo cijelog bivšeg Poljoprivrednoga kombinata Osijek, PPK Valpovo, PPK Orahovica, sedam velikih silosa i mlinova, osječke šećerane i Tvornice ulja Čepin.

Danas je njegov portfelj još i bogatiji. Njegova Žito grupa danas proizvede više od 300.000 tona ratarskih kultura žitarica, uljarica i industrijskog bilja godišnje. Žito grupa prometnula se u jednu od vodećih poljoprivredno-prehrambenih korporacija u Hrvatskoj. Njegov utjecaj i poslovna moć sad su ponovno potvrđeni velikom akvizicijom Zvijezde iz sastava Fortenova grupe, transakcijom procijenjenom na oko 100 miliona eura, čime je u svoj portfelj dodao najvećeg hrvatskog proizvođača ulja, margarina i majoneze, a Pipunić, od tvrtke s dva zaposlenika, stvorio poslovno carstvo koje danas upravlja s 36 kompanija, zapošljava više od 2.500 ljudi i ostvaruje zbirni prihod veći od 600 miliona eura.

Pipunić je svojedobno izjavio: "Poduzetnik mora imati društvenu odgovornost da vrati dio zarađenih sredstava u zajednicu u kojoj živi. Ne možete si dozvoliti sve, a da radnik nema ništa", kazao je tako jednom prilikom pozivajući se na majčinu rečenicu: “Sine, nemoj svoju sreću graditi na tuđoj nesreći jer to ne može dobro završiti”. Pipunić vjeruje da čovjek mora željeti biti bolji od drugih jer ta želja za uspjehom svijet gura naprijed, ali treba se čuvati pohlepe jer je ona rak rana društva. U svim njegovim tvrtkama radnicima se uredno isplaćuje plaća. Nema štrajkova i tvrtke nisu na popisu poreznih dužnika.

Pipunić je jedini biznismen koji je za one koji se bave najodgovornijim poslovima u tvrtkama otvorio centar za rehabilitaciju pod nazivom E Rejuvenation.

U njemu se dnevno može rehabilitirati 300 ljudi, tretman traje 35 ili 60 minuta, a ugodan ženski glas Pipunićeve menadžere i poslovne partnere vodi kroz opuštanje uz glazbenu podlogu i cvrkut ptica. Nakon toga slijedi masaža cijelog tijela. Pipunić je na otvaranju salona kazao kako je za taj novac mogao kupiti Ferrari u kojem bi uživao sam, a ovako je svojim radnicima poklonio centar u kojemu mogu uživati svi zajedno.

Marko Pipunić rođen je 1961. u okolici Modriče u Bosanskoj Posavini, početkom osamdesetih odlazi u Osijek, gdje završava Poljoprivredni fakultet. Nakon studija vraća se u rodnu Posavinu i zapošljava se kao referent prodaje rezervnih dijelova.

Nakon što je Ante Marković, tadašnji predsjednik savezne vlade, dopustio otvaranje privatnih poduzeća, Pipunić je iskoristio priliku i pokrenuo svoj posao. S puncem otvorio je tvrtku Žito, koja se bavila trgovinom. U dvije godine stekli su pravo bogatstvo. Trgovali su svim i svačim, prvenstveno ratarskim kulturama i repromaterijalom. Bilo je to doba zatvorenog i kontroliranog tržišta, bez poslovanja na principu tržišne ekonomije.

Rat ih je 1992. godine natjerao da pobjegnu u Hrvatsku. "Moj plan je bio ostati živjeti u Bosni, taman sam se bio i oženio. No morali smo pobjeći. Osjećali smo se izdanima od Hrvatske te protjerani od Srba. Bio je to veliki emotivni šok, kako za mene tako i za tamošnje ljude. U trenutku kad ostavljaš kuću, s tobom odlaze roditelji, braća, sestre, ujaci, tetke u nepoznato, teško je podnijeti sve to. Ti ljudi za života nisu otišli od svoje kuće dalje od sedam kilometara, a onda se dogodilo da se sa 60 godina moraju vući u nepoznato. Kad smo svi stigli ovamo, shvatio sam da se više nikad nećemo vratiti. Nisam došao svojom voljom, nismo imali izbora, morali smo uspjeti ili umrijeti", kazao je svojedobno Pipunić.

Pipunić je i član Udruge Prsten, u kojoj su Hrvati iz Bosne i Hercegovine koji pomažu ljudima u Bosni i Hercegovini gradeći im kuće. U razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ Pipunić je prije desetak godina otkrio i kako je u ratu jedva izbjegao smrt te iz rodne Posavine, preko Save, uspio prijeći u susjednu Hrvatsku. Sve ostalo je povijest.

(SB)