Naša današnja priča vodi vas u Staljingrad, današnji Volgograd, industrijski grad na rijeci Volgi.

Zbog dalekog puta za snabdijevanje vojske, ofanziva njemačke 6. armije pod zapovjedništvom generala Friedricha Paulusa od samog početka je bila riskantna. Počela je sredinom septembra 1942. godine, godinu dana nakon njemačkog napada na Sovjetski Savez. Hitler je tada rekao: „Rusi su na izmaku snaga." Ali to se pokazalo kao velika zabluda. Doduše, Wehrmachtu je do sredine novembra pošlo za rukom – i pored snažnog otpora da zauzme veći dio grada.

Istovremeno je Crvena armija krenula u akciju opkoljavanja. Već krajem novembra čitava 6. armija i dijelovi 4. armije bili su opkoljeni, skoro 300.000 ljudi. No Hitler je naredio da se ne odstupa s položaja. U julu je i od Staljina stiglo naređenje „ni korak nazad“.

S obzirom da nijedna strana nije odstupila od svoje pozicije, situacija se naglo pogoršavala. Sedmicama vojnici su snabdijevani zračnim putem, ali potrebe nikako nisu mogle biti zadovoljene.

S napredovanjem Crvene armije stizalo je sve manje pomoći. Tokom zime su se temperature spustile na minus 30 stepeni. Većina vojnika nije stradala u borbama, već zbog izgladnjelosti i smrzavanja. Dugo najavljivano probijanje opsade je propalo.

I pored svega, general Paulus se i dalje striktno držao Hitlerovog naređenja da se bori „do samog kraja", pa je 8. januara odbio sovjetsku ponudu da se preda.

Dana 29. januara Paulus javlja Hitleru: „Na godišnjicu Vašeg preuzimanja vlasti 6. armija pozdravlja svog Führera. Zastava s kukastim križem se i dalje vijori nad Staljingradom. Naša borba bi mogla biti primjer svim generacijama da se ne pristaje na kapitulaciju ni u najtežoj situaciji, samo tako će Njemačka pobijediti. Živio moj Führer!"

Ali i Paulusova odanost je imala granica. Kada je Crvena armija prodrla u glavni štab, zapovjednik odlazi u zarobljeništvo. Svojim oficirima je zabranio samoubistvo kako bi podijelili sudbinu običnih vojnika. Krajem januara predali su se njemački vojnici na južnom dijelu, a u prvim danima februara i na sjeveru. Zarobile su ih ruske vojne snage. Hitler je bio bijesan kada je to saznao.

Krvavi bilans bitke

Više od 500.000 mrtvih na sovjetskoj strani, među njima i veliki broj civila.

Oko 250.000 mrtvih na njemačkoj strani.

Gotovo 100.000 Nijemaca završilo je u sovjetskom zarobljeništvu, u Njemačku se do 1956. vratilo njih samo 6.000, među njima i zloglasni general Paulus.

(SB)