Mladi Gusinjac Almir Laličić nakon studija stomatologije u Sarajevu vratiće se u rodni kraj, jer se, kako kaže, tamo i najljepše osjeća.

Iako mu glavni grad Bosne i Hercegovine nudi puno više prilika za posao i život, Almir za TVCG poručuje da čovjek treba da provede život ipak tamo gdje mu je najljepše.

Almirovo interesovanje za stomatologiju razvijalo se kroz praksu u porodičnoj ordinaciji u Gusinju gdje je radio s ocem, inače doktorom stomatologije. Ovaj mladi Gusinjac student je pete godine Stomatološkog fakulteta u Sarajevu.

“Zašto Sarajevo? Pa to je studentski grad mojih roditelja i te neke priče iz Sarajeva, koje su oni meni prenijeli, a i stariji brat je na stomatologiji, završna godina, imao sam od koga da čujem i da mi prenese iz prve ruke. Tako da je kombinacija svega prevagnula da to bude Sarajevo”, kaže nam Almir.

U Sarajevu se stalno negdje žuri....

U Sarajevu se, priča Almir, stalno negdje žuri, dok je u Gusinju potpuno drugačije. U kraju gdje je rođen i proveo najveći dio života “sve ide polako, laganim tempom i to je bila vjerovatno najveća razlika koju sam primijetio u kvalitetu života”.

Teško mu je, kako kaže, bilo da se navikne na novi tempo života, zbog čega se trudio da se što češće vraća kući, kako bi nadoknadio potrebu za onim što mu nedostaje: “Vremenom se mlad čovjek na sve navikne, pa i ja...na semafore, kašnjenje tramvaja, taksi, autobuse”.

Almir je rođen u Beranama, odrastao je u Gusinju koje pamti po djetinjstvu koje je uglavnom prodovio napolju, igrajući fudbal i košarku.

“A što pamtim i pamtiću do kraja života je što nas đecu, kad ne bi poslušali roditelje ili bismo radili nešto što nije baš pohvalno, onda dođu komšije, rođaci, prijatelji da nas isprave...i osim roditeljskog imali smo to vaspitanje sa ulice, mahale, što je jako bitno, a što ne može da se stekne u velikom gradu, kao što je Sarajevo. Vrlo teško”, prisjeća se Almir.

U velikom gradu, kao što je Sarajevo, kaže Almir, rodbinske veze ne uspijevaju da se održavaju kao, na primjer, u Gusinju: “I to puno olakšava kasnije u životu, jer možda ću ja nekom trebati, neko meni i tako gradeći prijateljstva život bude ljepši”.

Želio da nastavi porodičnu tradiciju

To što je upisao Stomatologiju je, kaže, na neki način i želja da nastavi porodičnu tradiciju. Zato mu je i želja da se vrati u Gusinje.

“Ja planiram da se vratim u svoj rodni kraj. Prije svega što se ja tamo najljepše i osjećam. Znam da Sarajevo nudi puno više prilika za posao, za život, ali mislim da čovjek treba da izabere da provede svoj život đe se osjeća najljepše...ja znam da kad boravim u Sarajevu da uvijek želim da što prije odem kući i ne želim da me taj osjećaj prati tokom čitavog života i mislim da je Gusinje mjesto đe uz pošten i profesionalan rad svako može da se ostvari”, kaže nam ovaj mladi stomatolog.

Cilj mu je da radni vijek provede tamo gdje se osjeća lijepo - u Crnoj Gori, u Gusinju.

“Đe mi ništa ne fali, posebno sad u doba interneta...đe sve možeš da nađeš. A planiram da se bavim dentalnim turizmom, što je dobra poslovna prilika za Crnu Goru jer još uvijek nije razvijen biznis na Balkanu, a već kroz hotelijerstvo imam iskustvo koje mogu da iskoristim”, navodi on.

Govorio nam je i o uslovima studiranja u Sarajevu...

Fale mu čist vazduh i ljepota Prokletija

“Pa što se tiče univerziteta i fakulteta naš je najmodernije opremljen, najvjerovatnije i u regionu. Što se tiče poređenja s crnogorskim fakultetom, tu ne bih znao kakvi su uslovi sad, nijesam imao direktne komunikacije...”

Sarajevo je, priča Almir, “jako simpatičan grad, posebno za studenta, jer pruža sve što treba”.

“Počevši od osnovnih stvari za studije. I hrana je vrlo ukusna. Ovo je i studentski grad, vidi se ta ljepota kad dođu studenti, kad se napuni čaršija, kafići...bude grad živ i mlad. Stvara neku toplinu”, kazao je...

Na pitanje šta mu najviše nedostaje dok je u BiH, odgovara: ”Što se tiče Gusinja, prvo bi bilo čist vazduh. Za razliku od Gusinja, Sarajevo zimi ima dosta magle i smoga i na to se teško naviknem. A što se tiče prirode, ode se van Sarajeva na ove planine i to podsjeti na kućni ambijent u Gusinju, jer ja i tamo volim da planinarim”.

Na fakultetu na kojem studira nema puno studenata iz Crne Gore, a njegovim kolegama u BiH na našu zemlju prva je asocijacija more.

“Kad kažem da dolazim sa sjevera, nijesu upućeni. Kad pomenem Gusinje, Plav ne znaju, ali im Prokletije budu poznate. Ponosan sam kad im lijepo predstavim odakle dolazim, šta sve ima u Gusinju, na Prokletijama, dosta kolega me posjeti kući i rado dolaze iz godine u godinu...”