Posebni odjel Vrhovnog suda FBiH dva puta je odredio mjere zabrane osumnjičenim u aferi „Spengavanje“ Vahidinu Munjiću, Muhamedu Ohranoviću, Ervinu Mušinoviću i Arijani Huseinović-Ajanović čime je potvrdio postoji osnov sumnje da su osumnjičeni počinili više koruptivnih krivičnih djela kao što su Zloupotreba službenog položaja ili ovlaštenja iz člana 383. Krivičnog zakona FBiH i drugih.

Sud je mjere zabrane prvo odredio 14. novembra, a nakon što je usvojena žalba advokata osumnjičenih, Vrhovni sud FBiH ponovo je odlučivao i odredio mjere zabrane i to zabrana preduzimanja određenih poslovnih aktivnosti ili službenih dužnosti.

U odnosu na Munjića, Ohranovića i Mušinovića izrečena je i mjera zabrana posjećivanja određenih mjesta ili područja, i to zabrana posjećivanja i približavanja svim službenim prostorijama Federalne uprave policije, službenim prostorijama Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova FBiH, sve na razdaljinu ispod 100m.

Šefici kabineta Nermina Nikšića zabranjuje se posjećivanje i približavanje svim službenim prostorijama Vlade FBiH, na razdaljinu ispod 100m.

Također im je zabranjeno sastajanje sa deset osoba među kojima je i premijer FBiH Nermin Nikšić. Sud je posebno upozorio osumnjičene da im se može odrediti pritvor ukoliko prekrše mjere zabrane, piše Patrija.

I dok je sud utvrdio osnov sumnje cijeneći dokaze koje je dostavio POSKOK Federalnog tužilaštva, odnosno prepiske iz mobitela Vahidina Munjića koje je razmjenjivao sa ostalim osumnjičenim, ali i drugim osobama, neki još uvijek cijeli slučaj nazivaju izmišljenim, te umjesto da pozovu na efikasnu istragu, istragu žele usmjeriti na one koji su ove prepiske učinili javnim.

S obzirom da je prve poruke objavio novinar Avdo Avdić kako na portalu Istraga.ba tako i u emisiji Istraga sedmice na Hayat TV, očito neki nosioci političkih funkcija, a ponajviše iz SDP-a, imaju zadatak priču skretati prema Avdiću umjesto prema onima koji su evidentno zloupotrijebili svoje funkcije za krivična djela.

Samo dva dana nakon što je Avdić objavio prepiske iz telefona Vahidina Munjića, federalni premijer Nermin Nikšić je gostujući u emisiji 'Jutro za sve' kod Zvonka Komšića na BHRT-u, priznao autentičnost poruka koje je slao Vahidinu Munjiću. S ove vremenske distance Nikšićev istup u toj emisiji bio je skandalozan iz više razloga. Prvo zbog nepristojnog i napadačkog odnosa prema Komšiću kojeg je optužio da govori u ime opozicije, iako je samo radio svoj posao, a zatim i zbog samog priznanja da jeste slao poruke šefu federalne policije i da će to nastaviti raditi ko god bude direktor FUP-a.

U istoj emisiji Nikšić je potvrdio da njegova šefica kabineta ima njegovo potpuno povjerenje i da se bavila aktima i odlukama i procesima u njegovo ime.

No, Nikšić se tu nije zaustavio. Ovu aferu nazvao je “najbezazlenijom” u odnosu na afere i pakovanja, koje je, kako je kazao, već preživio.

Poruke koje je Avdić nastavio objavljivati, a koje je mjesecima imala tužiteljica Aida Bešlija, te sve veći pritisak javnosti izazvale su u konačnici reakciju i POSKOK-a koji je izvršio pretrese, ponovo oduzeo telefon Munjiću i ostalim osumnjičenim i predložio mjere zabrane.

Poruke koje su uslijedile otkrivaju zapravo veću grupu osoba koje su trgovale utjecajem, tražile i davale određene usluge, narušavale tajnost policijskih postupanja, otkrivali policijske akcije...

Svjesni da je afera “Spengavanje” imala odjeka u javnosti i da su građani počeli sve otvorenije kritikovati federalnu vlast, u vladajućoj strukturi počeli su sa taktikom da je napad najbolja odbrana.

I dok svake sedmice izlaze sve skandaloznije poruke u kojima je akter sam federalni premijer, priča se pokušava usmjeriti na pravosuđe i takozvano ugrožavanje istrage jer su poruke javno objavljene.

Interesantno je kako akteri afere ne postavljaju pitanje šta je POSKOK radio šest mjeseci s obzirom da je imao poruke, što otvara pitanje da li je Vlada FBiH, osim što je i finansijer, i tihi vlasnik ove nove pravosudne institucije. Jer kako drugačije objasniti činjenicu da glavni akter ove priče Nermin Nikšić nema status osumnjičenog i zašto je ubijeđen da će tako i ostati.

Nikšić kao diplomirani pravnik bi trebao znati da istrage i krivicu istražuju i dokazuju tužilaštva i sudovi, a ne federalni premijer i direktori institucija koje je postavila njegova Vlada.

Na pitanje da li je tražio da se neko spenga Nikšić je bez zadrške potvrdio da jeste.

“Da se uhapsi brate neko za koga smo utvrdili da je uradio kriminal”, kazao je Nikšić 21. oktobra.

A pod tim kriminalom mislio je na slučaj prethodne uprave Autocesta FBiH u kojem još uvijek nema pravosudnog epiloga. No, Nikšić je već očito presudio pa se nema pravo ljutiti na građane koji na osnovu njegovog priznanja o autentičnosti poruka traže da se zakon primjenjuje jednako za sve građane.

Nikšićeva tvrdnja da Federalna uprava policije podnosi izvještaj Vladi FBiH i da on ima pravo komunicirati sa direktorom policije, nema uporište u zakonu. FUP je dužan izvještaj o radu podnositi Nezavisnom odboru Parlamenta FBiH koji dalje komunicira prema Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova, a nadležni ministar dalje prema Vladi. No, Nikšić je uprostio i prilagodio zakon svojim potrebama i odlučio se na direktnu komunikaciju sa Munjićem. Isto je učinio i federalni ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak koji je odbio pokrenuti disciplinski postupak protiv Munjića po odluci Nezavisnog odbora.

Epilog komunikacije premijera i direktora FUP-a nije borba protiv kriminala i korupcije, kako to Nikšić ponavlja mjesecima već borba za pozicije što pokazuju i imenovanja osoba bliskih osumnjičenim, a što je u ingerenciji Vlade FBiH.

Iako su objavljene poruke izazvale veliku pažnju javnosti, opozicije, pa i nekih funkcionera iz koalicionih stranaka koji ničim nisu mogli opravdati naručivanje hapšenja, ne možemo se oteti utisku da je izostala reakcija međunarodnih misija, ambasada i onih koji se zaklinju u borbu protiv kriminala i korupcije. A možda je ta borba trajala samo do kraja aprila 2023. godine.

A da je tako pokazuje i šutnja svih relevantnih organizacija na činjenicu da na nivou Federacije BiH ne postoji tijelo ili institucija koja se bavi utvrđivanjem i sankciosanjem sukoba interesa, dok takva tijela postoje na nivou Kantona Sarajevo ili državnom nivou.