Ove godine obilježava se 30 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je zaustavljena agresija na Bosnu i Hercegovinu. Posljednjih godina u javnosti se sve češće pojavljuje narativ da je Dejton bio „izdaja države“, te da se sporazum uopće nije trebao potpisati.

Sjećanja na pregovore i ulogu Amerike

U emisiji „Istraga sedmice“ kod Avde Avdića na televiziji Hayat o Dejtonskom sporazumu razgovarali su Džemil Sabrihafizović i Miro Lazović, članovi delegacije BiH na pregovorima u Dejtonu. Lazović se prisjetio ključnog momenta:

"Sjećam se sjednice Predsjedništva BiH na koju je došla američka delegacija koju je predvodio Holbrooke, kada je rekao da Clinton misli da Banja Luka ne smije pasti. Onda je odveo Izetbegovića u jedan ćošak i kada se vratio, vidio sam da je Izetbegović promijenio fizionomiju. Naredni dan je Armija stala. To je bio razlog zbog čega su Amerikanci reagirali na taj način da organiziraju Dejton. Bio sam u Dejtonu kada nam je Holbrooke govorio da nemamo snage da se odupremo agresiji kako bi se na kraju išlo na sporazum."

Sabrihafizović je naglasio da nije uvijek bio prisutan na svim sastancima, ali da je čuo ključne detalje:
"Čuo sam da je Izetbegoviću rečeno da će se SAD povući ukoliko se ne poslušaju i da se neće starati o avijaciji. Imali smo uvijek nadu u Boga i Amerikance. Ne uvijek istim redoslijedom. Nepopustiti je značilo nastaviti rat. Stotinu ljudi je ginulo dnevno tokom rata. Teško je to ikako opravdati ako imaš šansu da napraviš mir."
On smatra da bi nepopuštanje dovelo do produženja rata, što bi bilo teško opravdati.

Kritike Dejtona i uloga susjeda

Lazović odbija tvrdnje da je Dejton bio izdaja BiH, ističući da je u tom trenutku prioritet bio zaustaviti rat, a probleme rješavati u mirnodopskom periodu:
"Nije baš toliko nakaradan koliko se čini. Sjećam se da smo u finišu pregovora Holbrooku rekli da se sa Aneksom 4 ne može praviti demokratska država i da moramo s tim živjeti deset godina. Vjerovatno je to bilo do onog momenta kada se išlo sa Aprilskim paketom. Povelja ljudskih prava je iznad našeg zakona, ali ne vidim da ijedna politička struktura to postavlja kao prioritet u našoj politici."

Sabrihafizović upozorava da Hrvatska i Srbija danas koriste nenasilna sredstva kako bi ugrožavali mir i stabilnost u BiH, iako su potpisom Dejtona priznale ulogu agresora:
"Član 1 Ustava kaže da ‘RBiH nastavlja pod imenom BiH svoje pravno postojanje kao pravna država...’ Uzet je kontinuitet države BiH i u okviru njega se rješavalo šta se moglo riješiti tada. Jako je mnogo kritičara s razlogom jer to nije ogledni primjerak ustava kako bi trebao izgledati. Dejtonski sporazum je međunarodni ugovor kojeg su zaključile tri države. Strane koje su potpisale ugovor prihvataju da su bile zaraćene strane u sukobu u BiH. Agresija je postojala sve do mirovnog sporazuma. Glavna odredba mirovnog ugovora je da se uspostavlja mir, a Srbija i Hrvatska se obavezuju da neće ugrožavati silom integritet i cjelovitost BiH. Ali su drugim sredstvima ugrožavale stabilnost jer nisu ugasile ratne ciljeve i projekte rasparčavanja BiH na bazi čuvene salvete iz Karađorđeva."