Najveća ironija krivičnog postupka vođenog protiv Milorada Dodika zbog Šmitovog krivičnog djela je što će se u budućnosti tvrditi da se Dodik u tom postupku navodno borio i žrtvovao za interese Republike Srpske. Međutim, stvarnost je sve suprotno od toga, što dokazuje i ono što su Dodik i njegov pravni tim napisali u apelaciji izjavljenoj Ustavnom sudu BiH protiv presude Suda BiH kojom je Dodik za Šmitovo krivično djelo osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike, piše profesor ustavnog prava Milan Blagojević za BN.

A osuđen je jer je, nakon Šmitove zabrane da to učini, Dodik potpisao ukaze o proglašenju dva zakona Narodne skupštine, čime je,  vrijeme je to pokazalo, naročito svojim zahtjevom za donošenje Zakona o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH Dodik omogućio Kristijanu Šmitu da nametne kao krivično djelo neizvršenje odluka visokog predstavnika.

Dakle, jedan je Zakon o izmjenama Zakona o objavljivanju propisa u Službenom glasniku Republike Srpske, a drugi je već spomenuti Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH na teritoriji Republike Srpske.

Te zakone Narodna skupština je donijela na zahtjev Dodika, na sjednici održanoj 27.6.2023. godine, a Kristijan Šmit ih je poništio ubrzo zatim, početkom jula te godine, i nametnuo zabranu da se donosi ukaz o njihovom proglašenju.

Nakon što ga je osudio Sud BiH, Dodik i njegov pravni tim izjavljuju apelaciju Ustavnom sudu BiH čiji sadržaj, dostupan u odluci tog suda broj AP-3722/25 od 4.11.2025. godine, govori da je Dodik išao toliko daleko u borbi za sebe, a ne za Republiku Srpsku, da je o navedena dva zakona Narodne skupštine u svojoj apelaciji tvrdio sledeće, što je zapisano u stavu 66. navedene odluke Ustavnog suda BiH:

"66. ...apelant ističe i da se radilo o djelu malog značaja i/ili nepodobnom pokušaju. U vezi s tim, apelant ističe da sporni ukazi nisu samostalni pravni akti i u vezi su sa zakonima koje je visoki predstavnik poništio".

Ovime Dodik u apelaciji priznaje da je Šmit poništio navedena dva zakona Narodne skupštine, usljed čega je i Narodna skupština nedavno, post festum, 18.10. ove godine, dakle prije odlučivanja o Dodikovoj apelaciji u Ustavnom sudu BiH, donijela Zakon kojim je i ona praktično poništila svoj Zakon o neprimjenjivanju odluka Ustavnog suda BiH, što je već učinio Šmit, a ne Ustavni sud BiH, u julu 2023. godine. I time su što Narodna skupština, što Dodik, priznali Kristijana Šmita, ma koliko oni obmanjivali narod u suprotno.

Navevši u apelaciji da su njegovi ukazi "u vezi sa zakonima koje je visoki predstavnik prethodno poništio", Dodik u apelaciji odmah zatim dodaje i ovo, a prenosi Ustavni sud BiH:

"Ako nema zakona, onda ukaz gubi pravni smisao svog postojanja, kako to tvrdi apelant. U prilog navedenom apelant ističe DA SU SE SVI PRAVNI SUBJEKTI U RS PREMA TIM PONIŠTENIM ZAKONIMA PONAŠALI KAO DA NE POSTOJE. Takođe je navedeno i da sporne ukaze NIKO NIJE NI POKUŠAO PRIMIJENITI, NITI SU ONI U REALNOM ŽIVOTU PROUZROKOVALI IKAKVE POSLJEDICE...

Opreza radi, apelant je istakao i da opisana priroda spornih ukaza svojom suštinom predstavlja i nepodoban pokušaj u smislu člana 27. KZ BiH, JER SE RADI O ZAKONIMA KOJI PRAVNO NE POSTOJE".

Iz navedenih citata može se pouzdano zaključiti i reći kako i oni neumoljivo dokazuju stvarno lice Milorada Dodika, koje govori da se Dodik ne bori protiv OHR-a, niti za Republiku Srpsku, već za sebe.

Jer, da se Dodik kojim slučajem zaista bori protiv OHR-a i za Republiku Srpsku, onda nikako ne bi iznosio tvrdnje kojima, da bi sebe izvukao po bilo koju cijenu, omalovažava Narodnu skupštinu, tvrdeći između ostalog u apelaciji "da su se svi pravni subjekti u Republike Srpske (dakle i sam Dodik) prema tim (od Šmita) poništenim zakonima ponašali kao da ne postoje" i da se Dodik u svemu tome samo malo šalio pa da "opisana priroda (njegovih) spornih ukaza predstavlja nepodoban pokušaj jer se radi o zakonima koji pravno ne postoje".

Onaj ko se istinski bori protiv OHR-a i za Republiku Srpsku ne bi ovo radio, već bi odlučno i nepokolebljivo istrajavao, pa i u apelaciji, samo na istini da nit' je Šmit visoki predstavnik niti, sve i da jeste, ima pravo da nameće svoju volju kao zakon u BiH kao državi članici UN.

No, Dodik je i ovaj put pokazao svoju pravu ćud, koja je sve suprotno od toga, pri čemu njegova apelacija dokazuje i istinitost izreke da strah čovjeku obraz kalja često.