Stručnjak za ustavno pravo, dr. Milan Blagojević, za „Slobodnu Bosnu“ piše o neustavnosti Prijedloga zakona o dopuni Zakona o akcizama u BiH.

Piše: Dr.  MILAN BLAGOJEVIĆ

Dok čekamo i ako uopšte dočekamo da Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH odluči o tome, s obzirom na to da i delegatima tog doma više nije jasno koju od ranije prekinutih sjednica trebaju da nastave prije, a koju kasnije, i koju će uopšte sjednicu održati, nije zgoreg ukazati na ustavne defekte onoga što je na svojoj 37. sjednici 16.3.2026. godine usvojio Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH kao Prijedlog zakona o dopuni Zakona o akcizama u BiH.

U tekstu usvojenog Prijedloga, dostupnog na portalu navedenog parlamentarnog doma, kaže se da se važeći Zakon o akcizama u BiH dopunjuje članom 17a. koji glasi:

"(1) U slučaju poremećaja tržišta ili drugog opravdanog razloga Vijeće ministara Bosne i Hercegovine može donijeti odluku o privremenom ukidanju ili smanjenju iznosa akcize na naftne derivate definisane članom 17. ovog zakona.

(2) Odluke iz stava (1) ovog člana donose se na period od maksimalno šest mjeseci u toku jedne kalendarske godine."

U obrazloženju usvojenog Prijedloga kaže se da je citirana zakonska dopuna "trajni alat koji bi bio na raspolaganju Vijeću ministara".

Nije namjera ovog teksta da ulazi u finansijske, odnosno fiskalne posljedice ovakvog Prijedloga, ako ga uopšte usvoji i Dom naroda prije parlamentarnih izbora u oktobru ove godine, mada će se te posljedice sasvim izvjesno ogledati u značajnom smanjenju prihoda budžeta BiH iz kojih se finansiraju rad institucija BiH i njene međunarodne obaveze, niti je namjera ovog teksta da objašnjava pravnu nedopustivost veoma neodređenih formulacija tipa "u slučaju poremećaja tržišta ili drugog opravdanog razloga" koje, tako neodređene, vode u akumulaciju ogromne moći Vijeća ministara  i pravnu nesigurnost, već je cilj ovog teksta da ukaže na ustavni defekt sadržan u usvojenom Prijedlogu.

S tim u vezi primjetno je da tim Prijedlogom dopune Zakona o akcizama u BiH Predstavnički dom nije smanjio akcizu na gorivo niti ju je privremeno ukinuo nego je, na način suprotan Ustavu BiH, Vijeću ministara dao da odlučuje o pitanju koje je zakonski rezervat, tj. o pitanju koje prema Ustavu BiH može biti uređivano isključivo zakonom, a ne podzakonskim aktom Vijeća ministara.

Lično nisam protiv smanjenja ili ukidanja navedene akcize, ako je to u datom trenutku opravdano ekonomskim i finansijskim razlozima, ali se postavlja pitanje zašto Predstavnički dom to nije uradio odgovarajućom dopunom ili izmjenom navedenog zakona, pa da zakonodavac u zakonu propiše da se, recimo, na određeno vrijeme ukida ta akciza, koja je (kako po osnovici tako i po visini) već određena zakonom, a ne podzakonskim aktom?

Umjesto toga Predstavnički dom bi ono što je njegov posao da delegira, i to kao trajni alat, Vijeću ministara BiH, čime mu neustavno omogućuje da ono vrši zakonodavnu vlast o tome.

Ako pođemo od činjenice da je akciza posebna vrsta indirektnog poreza, koji je kao diferentia specifica dio poreza kao opšteg roda, pa kada to dovedemo u vezu sa tekovinom pravne civilizacije koja kaže da nema oporezivanja bez zakona parlamenta (No taxation without representation), što znači da ne može izvršna vlast propisivati ili ukidati poreze, već to može da radi samo zakonodavac, onda je jasno da je navedeni Prijedlog zakona koji je usvojio Predstavnički dom suprotan svemu tome.

Ali on je suprotan i Ustavu BiH, u kojem je takođe inkorporisana navedena tekovina pravne civilizacije.

Ona je u tom ustavu propisana u članu IV.4b), u kojem piše da je Parlamentarna skupština BiH, a ne Vijeće ministara, nadležna za odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava (u šta spadaju i akcize) za rad institucija BiH i za međunarodne obaveze BiH.

Prema tome, kada se ova ustavna odredba uzme u obzir, ustavno je neodrživo da se Vijeću ministara BiH daje pravo da ono odlučuje o privremenom smanjenju ili ukidanju važnog izvora i iznosa javnih sredstava.

Umjesto toga to može i treba da radi isključivo Parlamentarna skupština BiH.