Piše: Darko Omeragić

Ministar vanjskih poslova BiH i predsjednik Naroda i pravde Elmedin Konaković prije nekoliko dana je rekao da bi prvi metri Južne plinske interkonekcije mogli biti izgrađeni 2026. godine. Ne znamo na čemu je ovaj optimizam utemeljen s obzirom na to da osim deklarativne namjere da se BiH osigura alternativni pravac snabdijevanja važnim energentom do sada ništa nije urađeno.

Priča o Južnoj plinskoj interkonekciji je poznata. HDZ i stranke Trojke u FBiH se nisu mogle dogovoriti koja firma će ovaj projekat realizovati, pa je američka administracija preuzela inicijativu i predložila da gasovod izgradi i njime upravlja američka kompanija, te da sve bude urađeno kroz neku vrstu koncesije. Amerikanci su ovu ideju vladajućim političarima u FBiH predstavili na sastanku u američkoj ambasadi 20. novembra i čini se da je način izgradnje sada poznat.

No, ostaje ključno pitanje do kada je realno da će ovaj projekat biti završen, te da li eventualno probijanje rokova, a naročito onog koji je EU sama pred sebe postavila (1. januar 2028.) o prestanku uvoza ruskog gasa može utjecati na to da BiH ostane bez gasa. Ako je suditi po procjenama kompanije Energoinvest koja već decenijama uvozi ruski gas u BiH naša zemlja bi mogla biti izuzeta iz ove odluke Evropske unije. Ipak, ne treba se previše oslanjati na procjene nego se treba već sada prihvatiti posla i krenuti s realizacijom projekta.

SVI SU SE VEĆ SNAŠLI

Stručnjak za gasnu privredu i bivši direktor BH Gasa Almir Bečarević za "Slobodnu Bosnu" je odgovorio na nekoliko ključnih pitanja u vezi Južne plinske interkonekcije. A prvo je bilo šta BiH treba uraditi nakon odluke EU o obustavi uvoz ruskog gasa.

"Na ovo pitanje mogu dati i jednostavan odgovor. Treba kupiti gas na tržištu. To je jednostavan odgovor, ali realizacija kupovine gasa bi mogla biti složenija. 

Zašto to kažem?

Svi u okruženju već su u procesu zaključenja ugovora sa novim dobavljačima gasa. Mađarska je već potpisala dva dugoročna ugovora, Srbija je, isto tako, potpisala dva ugovora, Bugarska je ušla u vlasnički odnos terminala u Grčkoj, Hrvatska je proširila kapacitet LNG terminala, Slovenija je potpisala ugovor sa Alžirom itd. Kao što vidimo svi se spremaju na Evropu bez ruskog gasa. Na LNG terminalima Evrope biće u potpunosti zamijenjen ruski gas, a ostaje još Turski tok kao zadnji tranzitni pravac za ruski gas. Pošto prelazi preko Bugarske, članice EU, realno je očekivati da i taj tranzitni pravac bude zatvoren. I da ne bude zatvoren sve zemlje koje žele da budu članice EU trebale bi pratiti ove odluke EU po pitanju zabrane kupovine gasa.

Kao što vidite sve zemlje se već spremaju ili su se spremile na energetski život bez ruskog gasa dok se mi pripremamo da uradimo strategiju koja će značiti život bez ruskog gasa. Sve zemlje su i bez ‘strategija’ počele zaključivati ugovore i zakupljivati transportne kapacitete. Koliko ćemo mi još čekati da bi neko obezbijedio količine i kapacitete teško mi je reći. Drugi ne čekaju”, kaže Bečarević.

Zanimalo nas pa smo Bečarevića pitali i šta ako Srbija preko koje gas dolazi do naše zemlje prestane kupovati ruski gas od 1. januara 2026. godine, što također, nije nemoguće da se desi. 

"Srbija još nema zaključen ugovor o kupovini gasa od 1. februara 2026. godine. Realna je opcija da Srbija ostane bez ruskog gasa pošto je taj aranžman sada povezan sa NIS-om. Količine gasa za BiH su u količinama gasa za Srbiju i transportni kapacitet do Zvornika je zakupljen od strane Gazproma. Gazprom može obustaviti isporuke gasa za Srbiju i dopustiti isporuke za BiH jer ugovori za kupovinu gasa su odvojeni. U slučaju da nas budu posmatrali kao dio jedinstvene nabavke onda BiH mora kupiti gas na tržištu. Mišljenja sam da će nas posmatrati odvojeno od Srbije jer tu je i Mađarska koja kupuje gas istim pravcem preko Turskog toka. Ukratko, kako god nas gledali krajnji datum za obustavu kupovine ruskog gasa je 30.09.2027. godine i treba se pripremati za taj datum", ističe naš sagovornik.

A sada pitanje o alternativnom pravcu i Južnoj plinskoj interkonekciji koju je trebao graditi BH Gas, ali sada se čini da neće. Koliko je utemeljen optimizam ministra Konakovića i šta je potrebno uraditi da se krene s realizacijom?

REZERVNE OPCIJE

"U javnosti se pojavila informacija da će građevinski radovi na Južnoj interkonekciji započeti u 2026. godini, a isporuke gasa 2027. godine. Po meni su ovo kratki rokovi jer trenutno nema niti jednog papira za izgradnju ovog gasovoda. Nema urbanističke saglasnosti ni građevinske dozvole, nema ni studije opravdanosti za koncesiju, a ni projekta. Nemamo ni međudržavni sporazum, ali ni zakup kapaciteta, a ne zna se ni ko je uvoznik. Osim toga, potrebno je izmjeniti zakone. Zato mislim da je realna opcija izgradnje oko 3 do 4 godine, a ako neko misli da može sve bez ovoga onda možda može biti sve u funkciji u 2028. godini", odgovara stručnjak za gasnu privredu.

Bečarević podsjeća da ne treba "zaboraviti" i isporuku cijevi i isporuku stanica na trasi gasovoda.

Ako ne bude na vrijeme izgrađena Južna plinska interkonekcija i ako kojim slučajem i BiH ostane u potpunosti bez ruskog gasa ima još nekoliko opcija:

"Rezervna opcija do izgradnje Južne interkonekcije je kupovina gasa iz Azerbejdžana, iz Grčke, iz Rumunije sa LNG Terminala Krk (preko Mađarske i Srbije) ili na slobodnom tržištu ili preprodani gas iz Srbije. Sve ove opcije nisu jeftine, ali su moguće. Uz ovo, a kao što rekoh u prvom odgovoru, potrebno je zakupiti i transportne kapacitete. Gas nije krompir, kako neko zamišlja, i da biste imali kakvu-takvu povoljnu cijenu treba na vrijeme sve ovo uraditi, a što više vrijeme prolazi to je sve složenija kupovina jer smo mi zemlja koja ima izrazitu krivu u potrošnji gasa. Gas nam treba više u zimu nego ljeti pa se nadam da neko i o tome vodi računa", upozorava Bečarević.