Bijela kuća objavila je dokument Nacionalne sigurnosne strategije koji treba da odražava politike predsjednika Donalda Trumpa na vanjskopolitičkom planu. Kada je Evropa u pitanju, administracija predsjednika Trumpa sigurnosni momenat posmatra kroz individualno osnaživanje odbrambenih sposobnosti.

U nastavku izdvajamo analizu dopisnika FTV-a iz SAD-a Ivice Puljića.

Poruke Nacionalne sigurnosne strategije u svjetlu odnosa spram regije

„Evidentno je kroz ovu strategiju da Trumpova administracija poziva na jačanje nacionalnih integriteta, što je nastavak politike iz 2016. godine“, započeo je Pulić, te dodao:

„Nacionalna strategija postavlja čak i pitanje održivosti Evropske unije ili NATO saveza, najvećih saveznika Sjedinjenih Američkih Država. Strategija kritizira nerealna očekivanja, kako piše, evropskih lidera u vezi s ratom između Rusije i Ukrajine, te sugerira da bi Sjedinjene države mogle pomoći i sigurnosni kišobran koji je dugo držao nad starim kontinentom. Dokument također aludira na uspon krajnje desnih političkih stranaka u Evropi, koje su otvoreno izrazile svoje protivljenje ilegalnoj imigraciji i klimatskim politikama“.

Puljić dalje kroz analizu navodi kako SAD 'sugeriraju da Evropu slabe njezine imigracijske politike, pad nataliteta', te citira: „Cenzura slobode govora i suzbijanje političke oporbe, te gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja je evidentan u Evropi. Rastući utjecaj domoljubnih evropskih stranaka doista daje razloga za veliki optimizam“, navodi se u strategiji, nastavlja „te domoljubne evropske stranke“.

Zapravo su radikalne desničarske organizacije, pokreti 'puni prezira i mržnje za sve one koji ne pripadaju njihovim uskim mentalitetima', to podsjeća na atmosferu prije Drugog svjetskog rata u Evropi, navodi Puljić.

„Sve su ovo razlozi, i ima njih još, za brigu u zemljama poput BiH, kojoj je jako teško osloniti se na samu sebe zbog specifičnog unutarnjeg uređenja, raširenog nacionalizma i korupcije. S druge strane, kada se gleda na zatvaranje unutar svojih nacionalnih grupacija što je karakteristično za BiH, a na što američka strategija zapravo poziva, ali na široj, naravno, platformi, onda nema nikakvog optimizma da bi takva razmišljanja mogla uspjeti, nego prije da bi se takvo zatvaranje mogla pretvoriti u suprotnost, u globalni problem, ako hoćete. Svaka bi zemlja, svaka etnička skupina, htjeli što više toga zadržati za sebe, što može izazvati protivljenja drugih i do te mjere da bi se mogli očekivati čak i oružani sukobi“, zaključio je.

Južna interkonekcija iz prekoatlantske perspektive

Govoreći o Južnoj interkonekciji i tome kako Amerika uzima primat, te, uslovno rečeno, diktira kako će ovaj projekt biti izveden, Puljić je pojasnio kako će to biti poslovni projekat čija ulaganja bi mogla doseći oko 500 miliona dolara, što je cifra koja se za sada spominje. Nadalje je kazao kako će projekat okupiti, od predstavnika američke vlade do privatnih investitora i kompanija. 

„Naravno, trebat će im i suradnici u Bosni i Hercegovini. Ova raznolikost je od najveće važnosti za ublažavanje geopolitičkih i ekonomskih rizika s kojima se američki investitori suočavaju u svijetu, dakle uvijek tako posluju. Kada se ti timovi oforme, upravljate rizicima, rješavate sporove, pružate korisne informacije kako bi se posao obavljao što učinkovitije. Onda će se tražiti poslovni partneri na terenu u Bosni i Hercegovini, naravno u Hrvatskoj“, rekao je Puljić.

Također se razgovara i o mogućnostima produženja plinovoda, navodi Puljić: „Trenutačno se ispituje je li moguće plinovod produžiti, taj njegov sjeverni krak, ili kako neki kažu na istočni krak prema Banjoj Luci. Kasnijim fazama, za nekoliko godina, Amerikanci bi mogli pokazati interes i za produženje ovog plinovoda istočnije prema Srbiji, čime bi se konačno taj dio zapadnog Balkana oslobodio ruskih energetskih izvora, a time, tako smatraju ovdje u Sjedinjenim državama, i političkog utjecaja iz Moskve“.