Okružni sud u Trebinju je donio prvostepenu presudu kojom je Ilija Elez osuđen na osam godina zatvora zbog ratnog zločina 1992. na području Foče.

Proglašen je krivim što je, sa Neđom Golubovićem, koji je preminuo 1998., učestvovao u ubistvu četvorice civila bošnjačke nacionalnosti na području Miljevine.

Prema presudi, Elez se sa Golubovićem, naoružan automatskom puškom, dovezao automobilom Lada Niva pred kuće oštećenih Ahmeta Ramovića, Halila Hrbinića zvanog Muriz, Hamde Muhovića i Rame Ramovića, koje su nezakonito lišili slobode, odvezli ih na lokaciju Mitrinog vrela i ubili hicima iz vatrenog oružja. Njihova tijela su kasnije pronađena te ekshumirana 1999. godine.

U obrazloženju presude navedeno je da je utvrđeno da je Elez učestvovao u odvođenju civila i da su poseban značaj imali iskazi svjedoka koji su i prepoznali optuženog. Veći broj svjedoka je potvrdio da se neposredno nakon odvođenja civila začuo pucanj.

Sud je naveo da tužiteljka Okružnog javnog tužilaštva u Trebinju nije uspjela da ponudi dokaze za sam čin ubistva oštećenih, ali činjenica da su svjedoci čuli pucnjeve iz pravca u kome su oštećeni odvedeni, navela je na zaključak o uzročno-posljedičnoj vezi dva događaja.

Teza Odbrane Eleza da čin ubistva nije vidio nijedan svjedok odbačena je, te je učešće Eleza u svim događajima nedvosmisleno dokazano, prenosi BIRN BiH.

"Za postojanje saizvršilaštva nije ni potrebno utvrđenje da su obojica optuženih pucali u oštećene, s obzirom na to da sve one radnje koje je i optuženi Ilija Elez poduzeo zajedno sa Neđom Golubovićem, imaju odlučujući značaj u procesu izvršenja djela, a posebno okolnost da je skupa sa Neđom Golubovićem, odveo oštećene u pravcu Mitrinog vrela, gdje su pronađena njihova tijela", navodi se u obrazloženju Suda.

Dokazano je i da je Elez bio pripadnik Vojske RS, a prilikom odmjervanja kazne je Sud cijenio olakšavajuće okolnosti da je tokom 1992. bio mlađa punoljetna osoba, da je ranije neosuđivan, da je porodičan čovjek te da je od događaja prošlo više od 30 godina.

Od otežavajućih okolnosti je Sud cijenio činjenicu da se radi o smrti četiri civila od kojih je jedan bio maloljetan i sa smetnjama u razvoju.

Na ovu presudu je dozvoljena žalba Vrhovnom sudu RS.