Salem je mala opština na jugozapadnom rubu urbanog područja Stockholma s najmanje trećinom populacije stranog porijekla. Godinama se tamo nije događalo ništa vrijedno pažnje ni u nacionalnim medijima, a kamoli izvan granica Švedske, sve dok 6. decembra nisu obnovljeni takozvani Salemski marševi – javno okupljanje fašista.

Otprilike 200 ljudi prošetalo je Salemom prije desetak dana noseći baklje i transparente u sjećanje na 17-godišnjeg skinheada Daniela Wretströma kojeg je 9. decembra 2000. upravo u ovom gradiću brutalno usmrtila grupa vršnjaka, od kojih su neki bili imigranti.

U sljedećih 10 godina profašistička desnica organizovala je komemorativne Salemske marševe, na kojima je u početku učestvovalo i po 2.000 demonstranata, sve dok 2010. interes učesnika nije opao i marš je konačno otkazan. Ovogodišnji marš organizovao je Nordijski pokret otpora (NMR), marginalna, ali nasilna neonacistička organizacija i politička stranka koja poziva na revoluciju i uspostavljanje totalitarnog režima po uzoru na Treći rajh. Na posljednjim parlamentarnim izborima 2022. godine, NMR je u cijeloj Švedskoj dobio svega 847 glasova ili 0,01 posto, prenosi Index.hr.

"Nećemo odgovarati na upite odvratnih prožidovskih novina. Dolaze nova vremena!", odgovorio je Pär Öberg, jedan od vođa NMR-a poznat po negiranju Holokausta, na pitanje švedskog Expressena o ciljevima njegove organizacije.

Sukob ustavnih prava i građanskog otpora

Fredrik Vejdeland, još jedan vođa NMR-a, na skupu u Salemu obratio se švedskim političarima: "Vi ste zaraza! Vi ste zaraza na tijelu naroda! Progonit ćemo vas!". Neki učesnici marša uzvratili su mu povicima "Hell Seger!", starošvedskom verzijom nacističkog "Sieg Heil".

Salemski marševi naišli su na gotovo jedinstvenu osudu institucija, političara, medija i javnosti. Ne podržavaju ih čak ni ekstremno desni Švedski demokrati, treća stranka po broju mandata u švedskom parlamentu.

"Ovo što vidimo u Salemu izraz je groznih percepcija čovječanstva. To je usmjereno protiv svega u što vjerujemo: slobode, jednakosti i demokratije", napisao je švedski premijer Ulf Kristersson na upit medija da komentariše Salemski marš.

"U našoj zemlji nema mjesta za antisemitizam ili ksenofobiju. Ovdje niko ne smije biti zabrinut za svoju ili tuđu sigurnost – bez obzira na vjeru ili etničku pripadnost, bez obzira je li rođen u Švedskoj ili inostranstvu. Nikada nećemo praviti kompromise oko toga", zaključio je Kristersson, inače vođa konzervativnih Umjerenjaka.

Ni stanovnici Salema nisu oduševljeni fašističkim skupom pred svojim vratima, a opštinske vlasti uložile su žalbu na odluku policije da dopusti javno okupljanje. Međutim, Upravni sud zaključio je da sloboda okupljanja i demonstracija predstavlja ustavom zaštićeno pravo i odbio žalbu.

Iako su obično malobrojna, okupljanja ekstremne desnice u Švedskoj u pravilu izazivaju reakcije ideoloških neistomišljenika. Tako je bilo i 6. decembra u Salemu. Policija i protudemonstranti sukobili su se dva sata prije marša. U nasilnom obračunu policija je koristila palice i suzavac. Lakše su povrijeđena trojica policajaca i 15 protudemonstranata.

"Učesnicima dopuštenog javnog okupljanja omogućeno je da ostvare svoja ustavom zaštićena prava na demonstracije i izražavanje mišljenja", objavila je policija. Treba naglasiti da je u Švedskoj malo toga izričito zabranjeno kad je riječ o javnim okupljanjima. Bez ikakvih posljedica javno se spaljivao Kuran, a policija je dopustila i protest na kojem je najavljeno spaljivanje Tore i Biblije.

Čak ni isticanje fašističkih simbola nije kažnjivo samo po sebi, nego je ključan kontekst. Svaka aktivnost koja u javnosti poziva na nasilje, prijeti ili izražava netrpeljivost prema grupi ili pojedincu na osnovu rase, etničkog porijekla ili vjere predstavlja kažnjivi govor mržnje. Švedsko iskustvo sa Salemskim marševima nudi upozorenje kako ekstremističke grupe kroz dopuštena okupljanja šire poruke koje polarizuju i prijete stabilnosti društva.

Pouke za savremena demokratska društva

U Hrvatskoj, gdje se već decenijama vodi spor oko simbola i poruka s dvostrukim konotacijama, Salem pokazuje da formalna dopuštenja nisu isto što i društvena legitimacija. To je posao politike i društvenih elita, a ne policije i sudova.

Nije neophodno zabranjivati bilo čija javna okupljanja, dovoljno je da izabrani državni zvaničnici, političke stranke i društvene elite javno, odlučno i nedvosmisleno osude protivustavne poruke i simbole koji podstiču mržnju. Samo tako se nasilni ekstremisti mogu zadržati na marginama društva – na 0,01 posto.