Od stupanja na dužnost ministar gospodarstva Republike Hrvatske Ante Šušnjar govori o tome da se Hrvatska, kako bi osigurala energetsku nezavisnost, mora okrenuti nuklearnoj energiji. Nije to neka novost, nuklearna energija spominje se kao izvor za proizvodnju one električne i u ranijim Vladinim dokumentima, ali Šušnjar govori i o konkretnim projektima.

Na početku mandata uglavnom je spominjao gradnju malih modularnih nuklearnih reaktora, a prije nekoliko mjeseci istaknuo je i da se mora razgovarati o mogućnosti izgradnje nuklearne elektrane na teritoriju Hrvatske. Otkrio je da od početka mandata u njegovom ministarstvu postoji radna grupa koja priprema, među ostalim, i zakonska rješenja, kako bi se to moglo i dogoditi, piše Telegram.

Dosad o tome nije bilo rasprave

Osim stručnjaka za nuklearnu energiju koji su komentirali koliko je gradnja modularnih reaktora ili nuklearnih elektrana izvediva, sigurna i koliko bi trajala i koštala, ministrove izjave i najave nisu izazvale neke pretjerane reakcije ni na političkoj sceni ni u široj javnosti, kako se to obično događa kad se spominje gradnja nuklearne elektrane. Sam je ministar nedavno u intervjuu HRT-u rekao da su njegove izjave nailazile na podcjenjivanje i podsmjeh.

Možda ozbiljnijih i širih reakcija nije bilo zato što se svi ti planovi čine načelnima, a možda zato što je vodstvo Europske unije, te time i čelništvo njenih brojnih članica, među kojima je i Hrvatska, promijenilo stav prema nuklearnoj energiji. U početku zato što se nuklearna energija počela doživljavati kao alternativa proizvodnji energije od fosilnih goriva, izvor s niskim udjelom ugljika, što se uklopilo u evropske zelene politike. Nakon početka rata u Ukrajini i smanjenja uvoza fosilnih goriva iz Rusije nuklearna energija postala je i rješenje za problem energetske ovisnosti.

Što zakon sada kaže

Već 2020. je u Strategiji energetskog razvoja Hrvatske do 2030. godine navedeno da je “nuklearna energija jedna od niskougljičnih tehnologija pa Republika Hrvatska ostaje uključena u daljnja istraživanja mogućnosti njezina korištenja i mogućnosti produženja dozvole za rad NE Krško iza 2043. godine”. U tom dokumentu, koji je Sabor usvojio 2020. godine, najavljuje se da će se pratiti razvoj novih tehnologija manjih i fleksibilnih reaktora, “kao i moguća partnerstva na razvoju novih projekata u susjednim zemljama”.

Širu javnu raspravu sada ponovno inicira samo Ministarstvo gospodarstva, koje je u četvrtak u e-savjetovanje pustilo prijedlog Zakona o primjeni nuklearne energije u civilne svrhe. Zakon je u savjetovanju do 17. januara sljedeće godine i svi će imati priliku, i prije nego što dođe u parlament, reći što misle o tome da se u Hrvatskoj uspostavi nuklearni program “s ciljem izgradnje i pogona nuklearne elektrane na vlastitom teritoriju”, kako to stoji u jednom od članaka zakonskog prijedloga.

Porast udjela energije iz nuklearnih izvora

U obrazloženju se navodi i da se donošenje Zakona o primjeni nuklearne energije u civilne svrhe temelji na strateškoj odluci Republike Hrvatske i opredjeljenju države za uspostavom vlastitog nuklearnog programa, uz mogućnost donošenja odluke o izgradnji nuklearne elektrane na hrvatskom teritoriju. Uz to se dodaje da će odluka biti razmotrena i provedena “kada rezultati svih analiza, studija i aktivnosti eminentnih stručnjaka uključenih u projekt potvrde izvedivost takvog pothvata”.

Zakon ima 15 članova, a samo Ministarstvo gospodarstva RH u obrazloženju navodi da je najvažniji član 6, koji govori o tome da ovaj zakon treba doprinijeti ekonomskoj, naučno utemeljenoj energetskoj tranziciji Hrvatske s ciljem postizanja njene sigurne opskrbe energijom i klimatske neutralnosti, primjenom nuklearne energije u civilne svrhe.

“Primjena nuklearne energije u civilne svrhe ostvaruje se izgradnjom nuklearne elektrane, uključujući one koje koriste male modularne reaktore”, jedna je od odredbi iz tog članka. U njemu je, kako objašnjava Ministarstvo, istaknut plan za postizanje udjela od najmanje 30 posto u ukupnom opterećenju elektroenergetskog sistema do 2040., a on je sada 16 posto, koliki je udio električne energije koju Hrvatska dobiva iz NE Krško. Dakle, u sljedećih 15 godina u Hrvatskoj bi se električna energija dobivena iz proizvodnje na nuklearni pogon trebala gotovo udvostručiti. No, to se ne ne mora dogoditi gradnjom elektrane poput one u Krškom, mogu to biti i mali modularni reaktori.

Prihvatljiva tehnologija

U zakonu se propisuje i da će za izgradnju u Hrvatskoj biti prihvatljiva tehnologija za koju u trenutku odabira postoji referentna elektrana u pogonu u svrhu proizvodnje električne energije. Uz to, mora biti tehnološki izvediva, ekonomski konkurentna i okolišno prihvatljiva. U obzir će se uzimati i tehnologija mikro nuklearnih reaktora koja se može koristiti za proizvodnju toplinske i električne energije, uz autonomni pogon i otočni rad, ali i tehnologija malih modularnih reaktora (MMR).

Što se tiče lokacije, zakon uz očekivane uvjete, poput odgovarajućih sigurnosnih standarda, seizmičkih aktivnosti, vodnih potencijala za hlađenje te procjena utjecaja na okoliš, navodi i da će se prilikom njezina izbora voditi računa o postojanju već istraženih lokacija za nuklearne elektrane, rasporedu potrošnje i konfiguraciji te stabilnosti postojećeg elektroenergetskog sustava.

Nuklearnu energiju spominjao i Sanader

Što se tiče postojećih istraživanja, u Hrvatskoj su, dok je bila u sastavu bivše Jugoslavije, krajem 80-ih u uži izbor ušli Prevlaka kod Ivanić Grada i prostor uz riječni otok Tanja na Dunavu, između Dalja i Erduta. No, iako su provedena brojna istraživanja, tadašnja je država nakon havarije u Černobilu program suspendirala.

Pitanje izgradnje nuklearne elektrane u Hrvatskoj se ponovno aktualiziralo 2008. godine za vrijeme Vlade Ive Sanadera. Pritisnuti povećanjem cijene električne energije, iz Vlade su isticali da nuklearna energija treba prestati biti bauk. Te su izjave iz vrha vlasti pokrenule i ekološke aktiviste, ali i lokalnu zajednicu u Erdutu, jer se istok Hrvatske ponovno navodio kao moguća lokacija, pa su se prikupljali i potpisi protiv gradnje nuklearne elektrane. Već sljedeće godine Sanader je dao ostavku, a gradnja nuklearki u Hrvatskoj prestala se spominjati, piše Telegram.