Godinu koja je na izmaku obilježio je, bez ikakve sumnje, kriminal u pravosuđu BiH, i to na njegovom najvišem nivou.

Evo samo nekoliko primjera koji to potvrđuju i od kojih ne treba više nikome ko drži do ljudstva i zakona, a samo tim ljudima je i namijenjen ovaj tekst, piše profesor Ustavnog prava Milan Blagojević za BNTV.

PRVI PRIMJER

Tužilaštvo BiH donese ove godine naredbu o provođenju istrage protiv Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radovana Viškovića, stavljajući im tom naredbom na teret da su učinili krivično djelo napada na ustavni poredak BiH, što je u svakoj državi jedno od najtežih krivičnih djela. Zatim to isto tužilaštvo od Suda BiH zatraži da protiv navedenog trojca odredi pritvor i raspiše potjernicu, što Sud BiH i učini.

I onda tužiteljka Tužilaštva BiH, nakon toga, početkom jula ove godine, dogovori sa Dodikom, suprotno Zakonu o krivičnom postupku BiH koji ne dozvoljava takvo dogovaranje, da se Dodik najprije pojavi, onako 'ladno kao da se ništa nije dogodilo, u Tužilaštvu BiH, što Dodik i učini, nakon čega ga ta tužiteljka formalno sasluša, a zatim od Suda BiH odmah zatraži da ukine pritvor i potjernicu protiv Dodika, što Sud BiH učini istog dana.

Potom, samo nekoliko dana nakon toga, sve to isto ona tužiteljka Tužilaštva BiH učini i za Stevandića i Viškovića, što joj ubrzo potom aminuje Sud BiH, kao da su navedenom trojcu Tužilaštvo BiH i Sud BiH stavili na teret krađu flaše piva iz dragstora, a ne najteže krivično djelo.

PRIMJER DRUGI

U javnost je puštena priča da je Tužilaštvo BiH tako postupilo e da bi ispitalo navedeni trojac u istrazi, bez čega po zakonu ne može podići optužnicu protiv njih. I taman kad se očekivalo da će Tužilaštvo BiH to da učini, dešava se totalni obrat, u režiji iste tužiteljke Tužilaštva BiH.

Ona, naime, ne podiže optužnicu, već donosi naredbu o obustavljanju istrage zbog toga što, kako su prenijeli mediji, nema dovoljno dokaza.

Kao da za navedeno krivično djelo treba više dokaza od onih da je Vlada Radovana Viškovića, sa Viškovićem na čelu, predložila Narodnoj skupštini zakon o zabrani rada SIPA-e, Tužilaštva BiH, Suda BiH i VSTV BiH na teritoriji Republike Srpske, nakon čega Nenad Stevandić kao predsjednik te skupštine predvodi njenu većinu koja je izglasala taj zakon, a Dodik, dok je bio predsjednik Republike, potpiše ukaz o proglašenju tog zakona.

Ne, za tužiteljku i šefa joj glavnog tužioca to nije dovoljno, što je gruba povreda zakona.

Ona to nestručno objašnjava time da je Ustavni sud BiH u međuvremenu poništio taj zakon, namjerno ispuštajući iz vida da je djelo za koje je gonila ovaj trojac po zakonu dovršeno već samim donošenjem navedenog zakona o zabrani rada institucija BiH u Republici Srpskoj, tj. u takvoj njihovoj radnji se iscrpila sva suština zakonskog bića tog krivičnog djela, koja se u nauci i sudskoj praksi naziva svršenim pokušajem, tako da naknadno poništenje takvog zakona od strane Ustavnog suda BiH može eventualno biti uzeto u obzir samo kao olakšavajuća okolnost kod odmjeravanja krivične sankcije, a nikako ne može isključiti postojanje krivičnog djela.

Zato ne čudi, i sigurno je dokaz za kriminal u Tužilaštvu BiH, činjenica da je ubrzo zatim jedan od tužilaca tog tužilaštva podnio krivičnu prijavu protiv izvršilaca ovog prljavog posla, stavivši im na teret krivično djelo zloupotrebe službenog položaja i ovlaštenja. Kud će veći i jači dokaz od toga, za kriminal u pravosuđu na najvišem nivou.

PRIMJER TREĆI

U ovaj jad savršeno se uklapa ponašanje sudije koja je donijela prvostepenu osuđujuću presudu Suda BiH kojom je Dodiku izrečena i mjera zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike.

Naime, umjesto da ona nakon toga pojasni da li njena presuda ima za pravnu posljedicu i zabranu Dodiku da obavlja funkciju predsjednika SNSD-a i da, ako je i to pravna posljedica, ona podnese zahtjev za brisanje Dodika iz sudskog registra kao predsjednika SNSD-a, ta sutkinja sve vrijeme neće da to učini, već se jalovo dopisuje sa CIK-om BiH, tražeći od CIK-a da podnese takav zahtjev Osnovnom sudu u Banjaluci u čijem registru je Dodik upisan kao predsjednik SNSD-a, iako ta sudija veoma dobro zna da CIK po zakonu nema ovlaštenje da podnese takav zahtjev, jer je isključivo sud koji je donio takvu presudu ovlašten i obavezan da ga podnese.

PRIMJER ČETVRTI

I na kraju, u navedeni pravosudni jad se uklopio i Ustavni sud BiH.

Naime, iako je očigledno da je aktuelna tzv. vlada Save Minića imenovana na prijedlog Milorada Dodika, koji u vrijeme davanja tog prijedloga Narodnoj skupštini nije bio predsjednik Republike, te iako je očigledno da je takvim prijedlogom i odlukom Narodne skupštine o njegovom usvajanju povrijeđena pravosnažna osuđujuća presuda Suda BiH kojom je Dodiku zabranjeno da obavlja funkciju predsjednika Republike, čime je povrijeđen član 3. Ustava BiH koji obavezuje entitete da se pridržavaju odluka institucija BiH - što znači i pravosnažnih presuda Suda BiH, Ustavni sud BiH već četvrti mjesec neće da odluči o zahtjevu za ocjenu ustavnosti očigledno neustavne odluke Narodne skupštine o imenovanju tzv. vlade Republike Srpske.

Time se i Ustavni sud BiH pridružio nepoštovanju presude Suda BiH koju je, da apsurd  bude doveden do svog kraja, već potvrdio upravo on u postupku po apelaciji koju je protiv te presude izjavio Milorad Dodik.

Eto, u takvom pravosudnom kriminalu nam je protekla ova 2025. godina.