Još koji dan i ući ćemo u novu izbornu godinu u kojoj bi ključnu ulogu trebali odigrati ne predizborni programi, slogani i poruke, nego skeneri. Uslov je to za što poštenije izbore koji u pomoć zovu opozicione stranke uoči svakih izbora. Dakako, samo skeneri ne znače da će izbori biti do kraja pošteni, jer će veliku ulogu odigrati i mediji, kao što su to radili i do sada. Na prijevremenim izborima za predsjednika Republike Srpske kandidat SNSD-a Siniša Karan osvojio je svega 8-9 hiljada više glasova od kandidata opozicije i SDS-a Branka Blanuše koji u programu javnog medijskog servisa tog entiteta RTRS-a nije dobio više od nekoliko sekundi prostora. Nema sumnje da će tako biti i u budućnosti, sve dok je Dodikov SNSD na vlasti.

Opozicione stranke u RS će morati voditi borbu s Dodikovim SNSD-om, medijima pod njegovom kontrolom, ali i same između sebe, što će im zapravo biti najteži zadatak. Vidljivo je to već sada jer su među njima značajne podjele. Predsjednik Liste za pravdu i red i najbučniji opozicioni političar u RS-a Nebojša Vukanović je istakao svoju kandidaturu za člana Predsjedništva BiH iz reda Srba. Istovremeno, bivši SNSD-ovac koji je godinama bio jedan od najbližih Dodikovih saradnika, a današnji predsjednik Nezavisnog pokreta – Svojim putem i potpredsjednik Pokreta sigurna Srpska Igor Radojičić kaže da je dobitna kombinacija da kandidat za člana Predsjedništva BiH bude Branko Blanuša, a za predsjednika RS-a Draško Stanivuković. Radojičić, također, ima rješenje i za Jelenu Trivić, predsjednicu Narodnog fronta koju vidi kao buduću premijerku RS-a, predsjedavajuću Vijeća ministara BiH ili na nekoj ministarskoj poziciji na državnom nivou.

Potpredsjednica SNSD-a Željka Cvijanović je na ovo Radojičićevo dirigovanje odgovorila s podsmjehom:

"Radojičić određuje i raspoređuje kandidate opozicije za inokosne funkcije. Nije vic", kaže ona.

Jasno je da je u opoziciji u RS-a porastao optimizam nakon odličnog rezultata i skoro pobjede Branka Blanuše na prijevremenim izborima, ali je sada pitanje šta bi promjena vlasti u tom entitetu donijela Bosni i Hercegovini. Koliko su Stanivuković ili Jelena Trivić drugačiji od Dodika koji radi ono što mu nalože Kremlj i Beograd? Jedini koji otvoreno govori da ne želi raditi po uputstvima izvana zasad je Nebojša Vukanović koji je zato u takvoj politici usamljen i ne samo da je prijetnja politikama SNSD-a ili HDZ-a BiH, nego i Stanivukoviću i Trivićevoj. Vukanović ima problem s politikom Beograda od 90-ih naovamo – od onoga kako su se postavili prema Srbima u Hrvatskoj, pa do miješanja u bh. politiku.

„Nisam za loše odnose sa Beogradom ili Zagrebom, ali sam zato da ne vodimo ničiju politiku nego svoju“, ključna je rečenica Nebojše Vukanovića koju je izrekao prije nekoliko dana u intervju za Istragu sedmice kolege Avde Avdića na Hayatu. Zbog te rečenice Vukanović će i dalje ostati usamljen u političkoj borbi.

"Nikada nećemo pristati na litijum i stvari koje bi bile štetne za nas", druga je rečenica zbog koje Vukanović neće dobiti podršku ni iz Evropske unije ili SAD-a.

"Mi se oslanjamo na narod, malo nas je. Ne mogu se povući, biću kandidat za člana Predsjedništva BiH", je možda rečenica koja bi Vukanoviću mogla donijeti neke glasove onih koji zaista žele neke velike promjene u RS-u.

Vrlo je moguće da bi opozicija za naredne izbore mogla imati i dva kandidata za člana Predsjedništva BiH što u svakom slučaju olakšava posao Dodiku da ponovo ima svog člana u Predsjedništvu. Vukanović i Stanivuković ne mogu zajedno. Na kraju krajeva Vukanović za Stanivukovića kaže da je „Dodik 2“. Jedino što im je zajedničko je to da bi obojica htjeli biti na važnim pozicijama nakon izbora. Stanivuković je ambiciozan i neće se zadovoljiti činjenicom da je gradonačelnik najvećeg grada u RS-u, te da je u trci za tu poziciju dva puta pobijedio Dodikove kandidate.

Šta je zajedničko opoziciji u RS? Jedino što ih spaja je želja da zauzmu fotelje koje već godinama drži SNSD, a ovako podijeljeni će do tog cilja teško doći.

(D. Omeragić)