KADA se grupa odbrambenih stručnjaka prošlog mjeseca okupila u Whitehallu, sjedištu britanske vlade, kako bi raspravljala o spremnosti Ujedinjenog Kraljevstva i saveznika za rat za koji vjeruju da bi mogao izbiti u idućih nekoliko godina, njihov zaključak je bio mračan: Nisu spremni.

Nije riječ o ratnim huškačima, već o upućenim ljudima – sadašnjim i bivšim pripadnicima oružanih snaga, zvaničnicima vlada i NATO-a, te stručnjacima iz odbrambene industrije. Njihovo razmišljanje temelji se na obavještajnoj procjeni da se Rusija priprema za mogući direktan sukob s Evropom, piše CNN.

Promjena načina razmišljanja

Jedini način da se takav scenario spriječi, kažu, jeste osigurati da, ako do rata dođe, Evropa pobijedi. Iako su ključna veća ulaganja u hronično podfinansiranu evropsku odbranu, stručnjaci za sigurnost sve više upozoravaju da je potrebna i velika promjena u načinu razmišljanja na svim nivoima. Vrijeme je, kažu, da evropske vlade uključe svoje građane i jasno im daju do znanja da je razdoblje u kojem je Evropa mogla ignorisati prijetnju rata završeno.

"Mislim da postoji naznaka da su društva spremna voditi ovaj razgovor, ali mislim da takođe vidimo vlade koje još uvijek nisu dovoljno sigurne da bi vodile taj razgovor sa svojim javnostima", rekao je Sam Greene, profesor ruske politike na King’s Collegeu u Londonu.

Hibridni rat je već u toku

Među stručnjacima raste konsenzus da Rusija već vodi hibridni rat protiv Zapada, provodeći sabotaže te unoseći haos i dezinformacije u unutrašnje političke rasprave. Ukazuju na brojne dokaze, uključujući ponavljana narušavanja zračnog prostora NATO-a od strane ruskih aviona i dronova, ometanje GPS-a na Baltiku, kampanje dezinformacija i sabotažne napade na kritičnu infrastrukturu u više zemalja, koji su povezani s ruskim tajnim službama. Rusija je dosljedno poricala bilo kakvu umiješanost.

Greene je rekao da su ti napadi već promijenili stavove mnogih u Evropi, čak i ako se neki političari ustručavaju direktno ih nazvati hibridnim ratovanjem. "Mislim da su ljudi prestrašeni, posebno kako ovo postaje vidljivije", rekao je. "Vidimo dronove izvan aerodroma i mislim da postoji sve veći osjećaj da je vjerovatno (samo) pitanje vremena prije nego što jedan od tih dronova sruši putnički avion."

Baltički strahovi i mogući vremenski okviri

Iako Moskva nije izvela direktne napade na članice NATO-a – stručnjaci kažu da je to dijelom zato što Rusija zna da s trenutnim sposobnostima ne bi mogla poraziti savez – sve je više znakova da bi se to moglo promijeniti.

Generalni sekretar NATO-a Mark Rutte upozorio je ranije ove godine da bi Rusija mogla biti spremna upotrijebiti vojnu silu protiv NATO-a u roku od pet godina. Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul ponovio je to upozorenje, rekavši da njemačke obavještajne službe vjeruju da Moskva "najkasnije do 2029. barem drži otvorenom opciju rata protiv NATO-a."

Ruski predsjednik Vladimir Putin izjavio je početkom decembra da, iako Rusija ne planira rat s Evropom, "ako Evropa iznenada želi ići u rat s nama i započne ga, mi smo spremni odmah." Konsenzus među baltičkim zemljama je da bi napad na njih mogao doći već za tri godine, a istraživači s Harvard Kennedy Schoola utvrdili su da se u predviđanjima zvaničnika najčešće spominju 2027. i 2028. godina.

Planovi na papiru, resursi na čekanju

Prepoznavanje ove prijetnje potaknulo je NATO da razvije detaljne planove za odbranu od moguće ruske agresije na Baltik. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ti planovi nisu utemeljeni u stvarnosti.

"Postoji plan, s brojkama. Ali vlade ne poduzimaju potrebne korake za njegovu provedbu. Još uvijek planiramo na osnovu stvari koje ne postoje", rekao je Jack Watling, viši istraživač na institutu RUSI, ističući rizik oslanjanja na "listu želja" umjesto na stvarne resurse.

Slično upozorenje stiglo je i iz Ujedinjenog Kraljevstva, gdje su stručnjaci, uključujući bivšeg šefa NATO-a Georgea Robertsona, pozvali na hitne korake. General Richard Barrons, jedan od autora strateške revizije britanske odbrane, rekao je da se mora ojačati infrastruktura, oružane snage, rezerve i civilna zaštita.

"Iskreno, ne treba nam puno više analiza da nam kažu šta trebamo uraditi. Problem je što to zapravo trebamo uraditi", rekao je, dodajući da "civilno društvo i naši političari" imaju druge brige.

Prema njegovoj procjeni, Ujedinjenom Kraljevstvu bi trenutnim tempom trebalo oko 10 godina da se pripremi za rat. "A naša analiza i naši saveznici nam govore – pa, možda imate tri do pet godina… tako da je ovo pitanje volje, društvene koliko i političke, a zatim i kompetencije."

Kraj "dividende mira"

Mnogi evropski glavni gradovi decenijama su jedva razmišljali o odbrani. Bez velikih vojnih sukoba na kontinentu od 1945. godine, Evropa je uživala u najdužem periodu mira u vijekovima, što je donijelo značajnu "dividendu mira".

Vlade su mogle trošiti novac na socijalnu zaštitu umjesto na vojsku, oslanjajući se na Sjedinjene Države da priskoče u pomoć ako zatreba. Uslijedila su dva oštra buđenja: američki predsjednik Donald Trump, koji je jasno poručio da se saveznici više ne mogu toliko oslanjati na SAD, i ruska invazija na Ukrajinu.

Ovaj preokret podstaknuo je većinu evropskih članica NATO-a da povećaju izdvajanja za odbranu. Prema podacima NATO-a, 31 od 32 članice ove godine će ispuniti cilj trošenja 2% BDP-a na odbranu – ogroman porast u odnosu na samo šest članica 2021. godine.

Članice su se čak dogovorile da će cilj povećati na 5% BDP-a do 2035. godine, iako su mnogi analitičari skeptični u vezi s ostvarivanjem tog cilja s obzirom na finansijske pritiske s kojima se suočavaju evropske zemlje.

Težak razgovor s građanima

Objasniti biračima da će možda biti potrebna preraspodjela resursa i da će se više ljudi morati pridružiti rezervnim ili redovnim snagama nije nešto što većina političara želi uraditi. Istraživanja Eurobarometra pokazuju da je velika većina Evropljana – 78% – zabrinuta za sigurnost EU-a, ali odbrana nije svima na vrhu liste prioriteta potrošnje.

Koliko je taj razgovor osjetljiv, pokazao je primjer načelnika francuskih oružanih snaga, generala Fabiena Mandona. Izazvao je negodovanje prošlog mjeseca kada je upozorio javnost da se zemlja mora pripremiti za moguće buduće gubitke protiv ruske agresije, rekavši da Francuska mora "prihvatiti gubitak svoje djece" kako bi "zaštitila ono što jesmo."

Evropa u dva koraka: Od Baltika do Londona

Robin Potter, saradnik s britanskog instituta Chatham House, rekao je da se spremnost ljudi širom Evrope da shvate prijetnju i učestvuju u njenom suzbijanju značajno razlikuje. "Ako ste na istoku, ako možda graničite s Rusijom, ako ste u Poljskoj ili na Baltiku, prijetnja je tamošnjim ljudima vrlo stvarna i oni poduzimaju mnogo više koraka u smislu javnih skloništa jer misle da je rizik od zračnog napada veći", rekao je.

Švedska i Finska ažurirale su smjernice građanima o preživljavanju rata, dok su zemlje poput Litvanije, Latvije i Švedske ponovno uvele obavezni vojni rok. Druge zemlje, uključujući Njemačku i Poljsku, uvele su programe dobrovoljne vojne obuke.

Potter ističe da će građani s dubljim povjerenjem u institucije vjerovatnije prihvatiti žrtve za opšte dobro. Kao primjer navodi nordijske države, gdje je koncept građanske dužnosti i "totalne odbrane" – u kojoj svaki građanin i kompanija postaju dio ratnog napora – duboko ukorijenjen.

"Ako ljudi osjećaju da država radi za njih, vjerovatnije su skloniji željeti nešto uzvratiti", rekao je, postavljajući pitanje može li se takav model primijeniti u društvima s niskim povjerenjem u javne institucije, poput Ujedinjenog Kraljevstva.

Izvor: Index.hr