Zabrinutost zbog starenja stanovništva je preuveličana i društvo bi trebalo da nauči da slavi i iskoristi svoje „velike grupe zdravih, aktivnih, starijih, kreativnih odraslih“, smatra profesorka Sara Harper, vodeći stručnjak za demografiju.

Dok  stručnjaci i vlade izražavaju zabrinutost zbog pada stope fertiliteta, ističući izazove za ekonomiju i zdravstvenu zaštitu, drugi su optimističniji, tvrdeći da uspon „srebrne ekonomije“ donosi nove mogućnosti za rast.

Profesorka Sara Harper, direktorka Oksfordskog instituta za starenje stanovništva, navodi da dvije trećine zemalja svijeta već imaju stope fertiliteta ispod nivoa potrebnog za održavanje iste veličine stanovništva u sljedećoj generaciji i da je starenje većine populacija neizbježno.

Ali dodaje da to sa sobom donosi određene pozitivne strane. „Ovo je uspjeh u mjeri u kojoj će svaka beba koja se rodi imati priliku – ili bi trebalo da ima priliku – da bude visoko obrazovana, zdrava i da živi dug, zdrav život.“

Iako priznaje da će ljudi koji će živjeti 80, 90 i više godina postati krhki i biće im potrebna njega, prof. Harper dodaje da je idealna prilika da se podigne svijest o zdravom načinu života stanovništva, posebno onih između 50 i 70 godina.

Izazovi, ali i mogućnosti

„Postoje neki izazovi u pogledu starenja stanovništva, ali postoje i ogromne mogućnosti, i umjesto da pokušavamo da im se odupremo, zaustavimo ih ili preusmjerimo, trebalo bi da tražimo te mogućnosti, jer imamo ovu ogromnu kohortu zdravih, aktivnih, starijih, kreativnih odraslih.“, ističe profesorka.

Posebnu pažnju posvetiti onima između 50 i 70 godina

„I pošto smo još uvijek zaglavljeni u institucijama 20. vijeka koje ih ne cijene i ne koriste njihov potencijal, moramo da stvorimo nove načine života i rada koji će nam omogućiti da iskoristimo tu ogromnu grupu odraslih.“

Stručnjaci naglašavaju i važnost prekvalifikacije radnika, fleksibilnog rada i opšte promjene u stavovima prema starijim radnicima. Prof. Harper navodi da je takođe važno riješiti problem nejednakosti u zdravstvu i obrazovanju kako bi sve starije osobe mogle da daju vrijedan doprinos.

Iako je kohorta bejbi bumera posebno velika, stvarajući populacioni porast koji će značajno povećati broj najstarijih starosnih grupa u narednim decenijama, Harperova napominje da je populacija mlađe generacije manja – i sličnija po veličini. To znači da će u budućnosti starosna struktura stanovništva podsjećati na neboder, a ne na tradicionalnu piramidu.

Kvalitetna i pristupačna briga o djeci

„Obezbjeđivanje visokokvalitetne i pristupačne brige o djeci je ključ za otključavanje potencijala i mlađih i starijih odraslih”, smatra profesorka.

Pa ipak, čak ni skandinavske zemlje, koje su naglašavale rodnu ravnopravnost i pozitivno roditeljstvo, nisu uspjele da podignu ukupne stope fertiliteta iznad nivoa proste zamjene stanovništva.

Ako će živjeti 40 godina poslije odlaska u penziju, neophodna je reforma penzionog sistema

„Ono što bi trebalo da radimo jeste da kažemo da postoje načini na koje možemo da podržimo one, posebno žene, koji žele da imaju djecu, a to se odnosi na stvari poput dobrih poslova, dobrog smještaja, dobre brige o djeci, dobre rodne ravnopravnosti”, kaže profesorka.

„Ali uvijek će postojati grupa, vjerovatno u porastu, žena koje su odlučile da, iz svih mogućih razloga, neće imati djecu. I na neki način, moramo to da prihvatimo.“

Iako navodi da je zabrinutost zbog pandemija, klimatske krize i prenaseljenosti možda jedan od faktora zašto neke žene odlučuju da nemaju djecu, podsjeća da postoje i drugi razlozi, poput toga što se rađanje djece više ne doživljava kao nužni dio života odrasle žene.

„Mislim da je to zaista velika psihološka promjena.“

Ljudi između 50 i 70 godina nevjerovatan resurs

Ideja da zemljama treba visoka stopa fertiliteta ukorijenjena je u zastarjelom stavu da je potrebno mnogo mladih ljudi da bi se branila zemlja. „Zapravo, ne treba nam više. Svijet se promijenio“, naglašava profesorka.„Zemljama sa visokim prihodima nisu potrebne bebe. Samo treba da promijenimo strukturu, posebno ekonomsku strukturu.“

Zaglavljeni smo u institucijama 20. vijeka

Smatra da su ljudi starosti od 50 do 70 godina „nevjerovatan resurs“ sa vrijednim vještinama za ekonomiju zasnovanu na znanju, pri čemu su mnogi spremni i sposobni da rade duže.

„I u finansijskom pogledu, ljudi znaju da ako će se penzionisati sa 60 godina, a zatim živjeti još 40, to je jednostavno neodrživo sa vrstom penzionog sistema koji imamo. Jedan pristup penzionoj reformi, a da se ne stavljaju u nepovoljan položaj ljudi sa nižim prihodima, lošijim zdravljem i nižim obrazovanjem, bio bi povezivanje državne penzije sa doprinosima za nacionalno osiguranje, a ne sa godinama.“

Profesorka dodaje i da se može povući paralela sa porastom broja žena u radnoj snazi.

„Pedesetih i početkom šezdesetih godina, ljudi su govorili: 'Pa, šta ćemo da radimo ako sve ove žene uđu na tržište rada? Šta ćemo da radimo? To će potpuno poremetiti sve.' Ali naravno, to se dogodilo i sada se u mnogim zemljama uzima zdravo za gotovo da žene rade jednako kao i muškarci. Pa, to je ista ideja i za starije odrasle osobe“, zaključuje prof. Sara Harper.