Vanjskopolitički analitičar i bivši hrvatski veleposlanik u Rusiji Božo Kovačević za RTL Danas analizirao je ključne pregovore o miru u Ukrajini koji se upravo vode na Floridi.

Nakon početnog američkog plana od 28 točaka, pa onda europskog od 20 točaka, što možemo očekivati od ovog današnjeg sastanka? Je li izgledno konačno postizanje dogovora barem večeras?

Ono o čemu se ovdje razgovara su uvjeti koje je Ukrajina spremna prihvatiti da budu dio sadržaja prijedloga koji će biti predložen Rusiji. Dakle, pregovori s Rusijom tek trebaju početi. Dosad je s ruskom stranom pregovarao samo Trump, odnosno njegovi izaslanici.

Ono čemu sada svjedočimo zapravo je pokušaj Europe i Ukrajine da se sroči takav prijedlog sporazuma koji će Rusija nedvojbeno odbiti, tako da predsjednik Trump zaključi da se s Rusijom ne može sklapati mirovni sporazum.

S druge strane postoje intenzivni kontakti američke i ruske strane, a činjenica da je predsjednik Trump razgovarao s predsjednikom Putinom za Zelenskog nipošto nije povoljna.

Je li to loš predznak?

Da, pretpostavljam da je to loš predznak. Doduše, mi ne možemo znati što je Putin dogovorio.

Tu imamo dvije teme - razmjena teritorija i sigurnosna jamstva. Zelenski inzistira na tim sigurnosnim jamstvima kad se uspostavi primirje, ako se ikad uspostavi. Spominje se i 5. članak NATO-a. Kako mislite da će se tu stvar razviti? Hoće li dobiti sigurnosna jamstva na kraju?

Možda će ih i dobiti, ali Ukrajina već ima jako nepovoljno iskustvo sa sigurnosnim jamstvima, odnosno obećanjima da će se druge sile brinuti o njezinoj sigurnosti. Budimpeštanska izjava iz 1994. godine sadrži odredbu da Rusija, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo jamče sigurnost Ukrajini u zamjenu za odricanje od nuklearnog oružja, pa se to nije dogodilo.

Ukrajina je napadnuta, a zapravo nije bilo odgovarajuće reakcije. S druge strane, članak 5. NATO saveza ne podrazumijeva automatsko aktiviranje oružanih snaga svih zemalja članica u slučaju da jedna bude napadnuta, nego svaka zemlja članica posebno donosi odluku o tome hoće li ili neće uzvratiti na taj napad. Vrlo vjerojatno je da bi u slučaju napada na zemlju članicu NATO saveza odgovorili, ali Ukrajina nije članica NATO saveza.

K tome, u Americi postoje velike dvojbe o tome bi li Amerika bila spremna aktivirati članak 5. u slučaju da Rusija napadne neku od zemalja članica NATO saveza. Naime, Amerika očekuje da sve zemlje članice poštuju američke interese i svoje interese podrede američkima. U ovom slučaju Amerika, a to je jasno naznačeno u najnovijoj strategiji nacionalne sigurnosti, Rusiju ne smatra izvorom prijetnji za svoju sigurnost i zauzima se za stabilizaciju strateških odnosa s Rusijom.

Zemlje koje su susjedi Ruske Federacije opravdano se osjećaju ugroženima i one vide prijetnju u Rusiji. Ako Trump ocijeni da neka od tih zemalja u nedovoljnoj mjeri poštuje američke interese i da namjerno izaziva sukobe s Rusijom, u tom slučaju je moguće da izostane američka reakcija u skladu s odredbom članka 5. A kako li će tek biti ako je riječ o državi koja nije članica NATO saveza.

A što s teritorijem? Naravno da je to jedna od najosjetljivijih točaka kada govorimo o mirovnom planu. Tu se nalaze Ukrajina i Rusija u slijepoj ulici. Što se tu dalje može očekivati?

Predsjednik Zelenski je predložio da pitanje o mogućem odricanju od teritorija bude predmet referenduma. Čak postoje naznake da bi i Rusija bila spremna pristati na neko kraće primirje od onog koje predlaže Ukrajina da se referendum može provesti. Ali to je pitanje svih pitanja. Kad predsjednik Zelenski kaže: "Dogovorili smo se oko 90 posto stvari, samo ovo nismo dogovorili", to je teritorij. Ovo što nije dogovoreno zapravo je najvažnije.

Je li uopće moguće provesti referendum?

Pod ovim uvjetima koje je Ukrajina predložila, moguće je, ako i Rusija prihvati te uvjete. Ishod tog referenduma vjerojatno je neizvjestan.