Već dvotjedni američko-izraelski rat protiv Irana gurnuo je u drugi plan onaj već četverogodišnji rat u Ukrajini. Taj rat je, doduše, već bio podložan varljivim amplitudama globalnog medijskog interesa. Na sličan način pao je u drugi plan i kada je Hamas napao Izrael, a zatim Izrael krenuo u odmazdu na Gazu.

No iako aktualni sukob na Bliskom istoku traje "tek" dva tjedna, to što je ovoga puta očekivano i razumljivo zasjenio dugotrajni i iscrpljujući pozicijski rat u Ukrajini ima dodatne konotacije koje se tiču samih aktera - Ukrajine, a naročito Rusije, piše N1.

Micanje fokusa i iscrpljivanje američkih zaliha

U tom smislu, vanjskopolitički analitičar Božo Kovačević spominje izjavu predsjednika Europskog vijeća Antónija Coste izrečenu ovoga utorka. "U posljednje vrijeme europski čelnici malokad izriču pametne i točne procijene. Costa je rekao da je jedini pobjednik rata protiv Irana Vladimir Putin, odnosno Rusija. Mislim da je bio u pravu", kaže Kovačević.

Svoj stav o ispravnoj Costinoj procjeni situacije Kovačević pojašnjava dvjema tvrdnjama. "Putinu u prilog ide micanje fokusa s Ukrajine na Iran, ali i iscrpljivanje američkih zaliha u tom ratu te vrlo vjerojatno smanjene isporuke oružja Ukrajini. To je jedan aspekt problema", ističe.

"Trump želi Zelenskom samo naređivati"

Puno važniji argument za tvrdnju da rat u Iranu koristi Rusiji Kovačević vidi u tome što je američki predsjednik Donald Trump nedavno razgovarao s Putinom, između ostalog i o rješavanju odnosa s Iranom.

"Time je, zapravo, Putin postigao ono što je htio - biti ravnopravan partner američkom predsjedniku u razgovorima o globalnoj sigurnosti. To je najava daljnje normalizacije odnosa između Rusije i Amerike. A što su odnosi Trumpa i Putina normalniji i u što većoj mjeri budu sposobni usklađivati svoje interese, to će pregovaračka pozicija Ukrajine bivati slabija. Trump je i dosad pokazao spremnost pregovarati o Ukrajini s Putinom, ali ne i s Volodimirom Zelenskim. On sa Zelenskim ne želi pregovarati, nego mu samo naređivati", kaže Kovačević.

To se, među ostalim, vidi i po nizu nervoznih gesti Zelenskoga - od nedavnih oštrih kritika europskim čelnicima (koji su mu saveznici) do prijetnje u kojoj ga nije spomenuo imenom, ali je očito mislio na Viktora Orbana kazavši kako će "dati njegovu adresu oružanim snagama". Navodeći to, Politico ovih dana piše kako se strpljenje Zelenskoga vidljivo počelo iscrpljivati i pita se u tekstu "što ga je spopalo".

"Iran pomogao Rusiji u kritičnom trenutku, ona nije"

S druge strane, moglo bi se reći da je Putin u tekućem sukobu na Bliskom istoku odigrao 'prljavo' ostavivši svog neformalnog saveznika Iran na čistini.

"Iran i Rusija nemaju sporazum o strateškoj suradnji, ali je Rusija od početka provedbe sporazuma o kontroli iranskog nuklearnog programa bila bliska saveznica Irana pomažući joj u razvijanju mirnodopskog nuklearnog programa. Jasno je da je taj odnos nesimetričan. Iran je u ključnom trenutku za Rusiju prodao Moskvi dronove koji su joj u kriznom trenutku rata u Ukrajini omogućili prevlast u zraku, a Rusija nije reagirala tako izdašno pomažući Iran budući da je sama preopterećena ratom."

"Rusija nije pouzdan saveznik"

No Kovačević upozorava i na drugi aspekt Putinove, odnosno ruske uloge u konfliktima - manjak kredibiliteta.

"Putinovi saveznici nestaju sa scene, a da on ne pokušava učiniti išta da ih spasi. Pritom mislim na Bashara al-Assada koji je svrgnut s vlasti u Siriji (jedino mu je dao azil, nap.a.), mislim na Nicolása Madura koji je otet u Venezueli, a sada i na ajatolaha Alija Khameneija koji je ubijen u Iranu. Rusija nije ni pokušala učiniti nešto da spriječi takvu sudbinu svojih štićenika. Ona svoje međunarodne reakcije održava na razini diplomatskih izjava", ističe.

Kovačević kaže kako je to poruka svima koji se u globalnom nadmetanju žele prikloniti Rusiji očekujući da će ih ona u ključnim trenucima štititi.

"Ovo je poruka da ne mogu računati na tu zaštitu. Čak su i zemlje iz najbližeg joj susjedstva uvjerile se da Rusija nije pouzdan saveznik. Mislim na Armeniju u njenom ratu s Azerbajdžanom. Bio je to proxy rat između Turske i Rusije u kojem je Turska pobijedila, a Rusija nije uložila nikakve dodatne napore u korist svoje saveznice Armenije", kazao je Kovačević.