Količina nuklearnog otpada, ograničeni izvori urana i upitna isplativost po jedinici kapaciteta ključni su nedostaci tehnologije malih modularnih reaktora (SMR) prema analizi Financial Timesa (FT).

"Male nuklearne elektrane, za koje se očekuje da će biti operativne u Velikoj Britaniji do sredine 2030-ih, osvojile su obožavatelje iz javnog sektora i tehnoloških divova poput Amazona i Microsofta. Ipak, čini se da sjajni argumenti za SMR-ove već blijede", ocjenjuje FT.

Isti izvor ne spori da je tehnologija SMR-a privukla veliko zanimanje s dobrim razlozima, među kojima su niži početni troškovi ulaganja od klasičnih nuklearki.

"Čak su i najveći SMR dizajni, s proizvodnim kapacitetom od 350 megavata, oko deset puta manji od britanske nuklearne elektrane Hinkley Point C. To je jedan od razloga zašto su početni troškovi ulaganja niži, a vrijeme izgradnje kraće, što dodatno povećava privlačnost nuklearne energije kao dijela čišćeg globalnog energetskog sistema", komentira list.

Podsjeća na procjene Međunarodne agencije za energiju (IEA) da bi do 2050. mogla postojati globalna flota od 1000 SMR-ova ukupnog kapaciteta od 120 gigavata.

Konzervativne procjene

Da bi se ostvarile prognoze IEA-e o floti SMR-ova do 2050., potrebne su Vladina politika koja podržava razvoj SMR-ova, industrija koja isporučuje rezultate i tehnologija koja funkcionira, dodaje FT. Spomenute procjene konzervativne su, podsjeća se u analizi, jer agencija računa s jednom desetinom ukupnog kombiniranog nuklearnog kapaciteta koji je za 2050. najavilo 30 zemalja.

SMR-ova ukupnog kapaciteta od 120 gigavata moglo bi se izgraditi do 2050.

"Vlade idu naprijed. U Velikoj Britaniji inženjerska grupa Rolls-Royce prošlog je mjeseca dobila odobrenje za postavljanje svojih prvih SMR-ova uz obalu Walesa. U SAD-u Tennessee Valley Authority, najveći američki dobavljač energije, potpisao je ugovore s nekoliko SMR-ova", navodi list, prelazeći na loše predznake daljnjeg razvoja SMR-ova. Unatoč pozitivnim predviđanjima, dodaje se, mnogi developeri SMR-ova kotirani u SAD-u u posljednje vrijeme imaju vrlo loše razdoblje. Kao potkrepu za potonju tvrdnju u analizi se navode primjeri kompanije NuScale, koja je u posljednjih šest mjeseci izgubila više od polovine svoje tržišne vrijednosti, Okla, koji je doživio sličan gubitak vrijednosti samo u posljednja tri mjeseca, a Nano Nuclear Energy, zaključuje FT, u gubitku ne zaostaje mnogo.

Ograničeni uran

Kao tehnologija u razvoju, SMR-ovi još uvijek imaju mnogo toga za dokazati, ocjenjuje se u analizi.

"Jedan od problema je taj što, iako SMR-ovi zahtijevaju manje ulaganja, njihov trošak po jedinici kapaciteta veći je od troška njihovih masivnih konvencionalnih rođaka. Jedinstveni standard tek treba postaviti, a Agencija za nuklearnu energiju broji gotovo 130 SMR tehnologija širom svijeta", komentira list.

Prema istom izvoru, SMR-ovi dijele mnoge izazove s njihovim većim konkurentima. Jedan od izazova je da tri četvrtine svjetskog urana potječe iz malog broja zemalja, a obogaćivanjem, podsjeća FT, dominiraju Rusija i Kina.

"Nekoliko studija sugerira da će SMR-ovi proizvoditi veće razine nuklearnog otpada od tradicionalnih postrojenja. Jedno istraživanje iz 2022. pokazalo je da bi količina otpada mogla biti dvostruko veća ili čak 30 puta veća, dijelom zbog upotrebe hemijski reaktivnih goriva i rashladnih tekućina. Sigurnost također ostaje najvažnija", upozorava se u analizi u kojoj se ne spori da su SMR-ovi dio rješenja za kombiniranje rastuće potražnje za električnom energijom i dekarbonizacije.

No, zaključuje se, i sama tehnologija SMR-ova pod pritiskom je drugih opcija jer industrije koje zahtijevaju veliki kapital mogu biti potisnute bržim tehnologijama.