Najnoviji izvještaj američkog Ministarstva odbrane o kineskoj vojnoj moći, objavljen 23. decembra 2025., donosi dosad najdetaljniju procjenu ubrzane modernizacije Narodnooslobodilačke vojske i jasno postavlja rok: Peking želi biti sposoban voditi i pobijediti u ratu za Tajvan do kraja 2027. godine. Izvještaj prvi put potvrđuje niz sposobnosti koje bitno mijenjaju stratešku ravnotežu, uključujući činjenicu da američka domovina više nije sigurna od kineskih projektila, ni nuklearnih ni konvencionalnih, prenosi Dnevno.hr.

Jedno od najznačajnijih otkrića odnosi se na kineski projektil DF-27. Pentagon ga po prvi put tretira kao operativni sistem u dometu interkontinentalne balističke rakete, i to s konvencionalnom bojevom glavom. Drugim riječima: Kina sada ima projektil koji bez nuklearnog oružja može pogoditi ciljeve hiljadama kilometara daleko, uključujući i dijelove američke teritorije.

Izvještaj pritom izričito navodi da Kina danas raspolaže najnaprednijim arsenalom hipersoničnog oružja na svijetu, čime se briše dosadašnja pretpostavka da je američka domovina sigurna od direktnog udara.

Nuklearni arsenal raste brže nego ikad

Pentagon procjenjuje da je Kina do kraja 2024. imala više od 600 operativnih nuklearnih bojevih glava, a da će taj broj do 2030. premašiti 1.000. Riječ je o najbržem širenju nuklearnog arsenala u svijetu.

Posebno zabrinjava razvoj kineskog sistema ranog upozorenja. Sateliti mogu detektovati lansiranje neprijateljske rakete u svega 90 sekundi, dok komandni centar prima uzbunu unutar nekoliko minuta. Kina je, prema izvještaju, već napunila više od stotinu silosa interkontinentalnim projektilima DF-31 te uvježbava njihovo brzo, gotovo istovremeno lansiranje. To je ključan pomak: Kina se sve više približava doktrini lansiranja nakon upozorenja, kakvu su decenijama razvijali SAD i Rusija.

Prvi ICBM nad Tihim okeanom nakon 44 godine

Pentagon je prvi put službeno potvrdio detalje kineskog testa interkontinentalne rakete u otvorenom okeanu. U septembru 2024. projektil DF-31B lansiran je s ostrva Hainan i pogodio cilj udaljen oko 11.000 kilometara, u blizini Francuske Polinezije. Bio je to prvi takav kineski test još od 1980. godine i jasna nuklearna poruka, upućena prije svega Washingtonu.

Izvještaj otkriva i da Kina razvija nuklearne bojeve glave male snage, ispod 10 kilotona. Takvo oružje povećava rizik upotrebe, jer je "prag" za nuklearni udar znatno niži. Kao ključni nosioci tog oružja navode se projektil DF-26, poznat kao "ubica nosača aviona", te bombarderi H-6N, koji su već učestvovali u zajedničkim vazdušnim patrolama s Rusijom.

Pentagon po prvi put detaljno opisuje i kinesku proizvodnju plutonijuma. Dva brza reaktora CFR-600 omogućuju masovno gomilanje nuklearnog materijala, a količina visoko obogaćenog uranijuma koju je Kina uvezla iz Rusije veća je od ukupne količine uklonjene širom svijeta pod međunarodnim nadzorom u posljednjih 30 godina. Uz to, kineska dominacija u rijetkim zemnim metalima daje Pekingu ključnu prednost u proizvodnji naprednog oružja.

Uprkos velikim čistkama u vrhu vojske i odbrambene industrije, naročito u Raketnim snagama, Pentagon zaključuje da kineski vojni razvoj nije usporen. Naprotiv, lična uključenost Xija Jinpinga u borbu protiv korupcije tumači se kao pokušaj da se dugoročno poveća pouzdanost i borbena spremnost snaga.

Tajvan kao centralna tačka

Sve se, na kraju, vraća na Tajvan. Pentagon navodi da Kina do 2027. želi imati tri ključne sposobnosti: pobijediti u ratu uz prihvatljive gubitke, neutralisati američku nuklearnu prednost i kontrolisati eskalaciju sukoba kako bi spriječila uključivanje drugih država.

U tom svjetlu treba posmatrati i gotovo udvostručenu kinesku vojnu potrošnju, koja je službeno iznosila 231 milijardu dolara, ali je u stvarnosti znatno veća. Zaključak izvještaja je sumoran: iako bi invazija na Tajvan bila jedna od najsloženijih vojnih operacija u modernoj historiji, Kina se na nju sistematski priprema. Današnje vojne vježbe oko ostrva nisu izuzetak, one su dio dugoročne strategije čiji je rok već upisan: 2027.