Sjedinjene Američke Države su izvele munjevitu akciju hapšenja predsjednika druge države, koja je udaljena od SAD-a oko 3.500 kilometara. Predsjednik Venecuele je pod optužbom da je u SAD slao hiljade tona kokaina.

“Generalni sekretar UN Antonio Guteres ocijenio je da američki napad na Venecuelu predstavlja opasan presedan i ukazao na važnost poštovanja međunarodnog prava i Povelje UN.”

Piše: Enver Išerić

Sutra će zasjedati Vijeće sigurnosti UN-a. Raspravljat će o napadu SAD-a i hapšenju venecuelanskog predsjednika. Međutim, kao i do sada, osim rasprave, nije moguće očekivati nikakve odluke koje bi obavezivale sve članice Ujedinjenih nacija. To jednostavno nije moguće zbog načina odlučivanja u Vijeću sigurnosti, odnosno zbog pravu veta, stalnih članica.

Puno je primjera kršenja međunarodnog prava i postupanja koja su suprotna općim načelima prava priznatih od cijele međunarodne zajednice. Genocid u Gazi se dešavalo pred očima cijelog svijeta. Ujedinjene nacije su bile “nemoćne” da to spriječe i zaustave. Zato opravdano postavljamo pitanje da li UN, odnosno Vijeće sigurnosti može osigurati ostvarivanje ciljeva iz Povelje Ujedinjenih nacija?

Praksa je pokazala da čovječanstvo ne može očekivati efikasno djelovanje UN-a, kako bi se osigurao mir i sigurnost u svijetu i da bi se zaštitio suverenitet i teritorijalni integritet država članica UN-a, a u skladu sa međunarodnim pravom i njegovim osnovnim načelima. Znači, potreban je hitan i vrlo korjenit preustroj same organizacije. Zato je potrebno regionalno povezivanje država na principima Evropske unije, a nakon toga i sam preustroj Vijeća sigurnosti i načina donošenja odluka. Ali, ta pitanja su već otvorena od strane nekih država i očekivati je da će se stvari odvijati u tom pravcu. Ne bude li tako čovječanstvo je u velikoj opasnosti i u velikim problemima. Posebno ako imamo u vidu vrste i količine proizvedenog naoružanja za masovno uništavanje.

Ali, da se sada vratimo akciji američkih komandosa. Oni su u munjevitoj akciji izveli hirurski preciznu operaciju hapšenja jednog čovjeka na udaljenosti 3.500 kilometara.

A, šta je sa našim-bosanskohercegovačkih “komandosima”? Mogu li oni isplanirati i izvesti uspješnu operaciju? Ili je za naše “komandose” svaka eventualna akcija sigurnosni rizik, kao što su nam govorili kada je trebalo uhapsiti, odnosno privesti Milorada Dodika, Stevandića i Viškovića, a zbog krivičnog djela rušenje ustavnog poretka. Istina je da bi tih akcija bilo toliko da je skoro nemoguće sve detaljno isplanirati i uspješno izvršiti. Jer veliki broj je osoba koje vrše krivično djelo napad na ustavni poredak, trgovina narkoticima, zloupotreba službenog položaja, kriminal i korupcija, negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca i ratnih zločina.

Na kraju, veliki je broj i ratnih zločinaca koji su još uvijek na slobodi. Zbog velikog broja ovih lica i “likova” koji bi trebali biti uhapšeni u “munjevitoj akciji”, možda bi mogli imati razumijevanje za naše “komandose” i njihovo sporo djelovanje, da izvršioci teških krivičnih djela nisu svakodnevno pred njihovim očima. Potrebno je samo da im pokažu čeliju i otključaju vrata. Tako bi se mogla opisati složenost njihovog zadatka u odnosu na onaj koji su imali američki komandosi.

Osim toga mi svjedočimo i ugrožavanju naše države od strane nosilaca funkcija susjednih država. I to na teritoriji naše države. Predsjednik SAD-a uhapsi predsjednika druge države, kada ugrožava američke nacionalne interese, kada je na “drugom kraju planete”, a mi ne možemo spriječiti predsjednike susjednih država da vrše upade i “napade” na našu državu i njen suverenitet sa našeg područja. Bravo naši “komandosi”! Ali i ovom stanju će doći kraj. Promjenit ćemo i one koji su na vlasti i akcione planove i “komandose”.