Badnji dan predstavlja posljednji i ujedno najstroži dan Božićnog posta, ali i dan koji najavljuje jedan od najvećih hrišćanskih praznika, rođenje Isusa Hrista. Iako se običaji mijenjaju kroz vrijeme i prilagođavaju savremenom načinu života, suština praznika ostaje ista porodica, sloga i zajedništvo.

Saša Srećković, muzejski savjetnik Etnografskog muzeja, ističe da Badnji dan treba provesti u miru, sa pozitivnim mislima i u atmosferi iščekivanja velikog radosnog događaja.

„Najvažnije je da je porodica na okupu. Bez obzira na to koliko se običaji mijenjaju, taj duh zajedništva i očuvanje porodične sloge su ključni“, naglašava Srećković.

Jedan od centralnih običaja Badnjeg dana je sječenje i unošenje badnjaka. U seoskim sredinama taj čin se i dalje obavlja u prirodi, dok se u gradovima badnjak uglavnom kupuje na pijacama ili ispred hramova, često i nekoliko dana ranije. Kako objašnjava Srećković, forma običaja može da se mijenja, ali njegova simbolika ostaje ista.

Badnjak ima višeslojno značenje. Prema starim narodnim vjerovanjima, on je simbol životne snage i duha vegetacije, a njegovo ritualno unošenje i paljenje predstavlja obnovu prirode i novi početak. Ova simbolika povezana je i sa zimskim solsticijem, jer se nakon najkraćeg dana u godini očekuje „preporod“ prirode.

Badnji dan i Božić, prema narodnom vjerovanju, treba provesti u krugu porodice. Ne ide se u goste, osim položajnika koji na Božićno jutro donosi sreću i napredak u dom. Takođe, vjeruje se da sve važne poslove treba završiti prije Badnjeg dana, dok se na Božić započinju poslovi za koje se želi uspjeh tokom cijele godine.

Postoji i niz običajnih zabrana. Ne valja pozajmljivati stvari iz kuće, a ono što je pozajmljeno drugima treba vratiti do Badnjeg dana, objašnjava Srećković.

Trpeza na Badnje veče je posna, skromna, ali svečana. Tradicionalno se služe pasulj, posni kupus, riba, suvo voće, orasi i suve šljive. U nekim krajevima priprema se i dvanaest različitih jela, što se u hrišćanskom tumačenju vezuje za dvanaest apostola.

„Hrana ne treba da bude preobilna, već simbolična. Važno je da se kroz nju pokaže poštovanje prema prazniku“, kaže Srećković.

Na kraju, kako ističe muzejski savjetnik Etnografskog muzeja, bez obzira na razlike između seoskih i gradskih sredina, suština Badnjeg dana i Božića ostaje nepromijenjena mirenje, praštanje, porodična bliskost i radost zbog Hristovog rođenja.