Pablo Escobar obilježio je epohu u kojoj je živio, postavši jedno od najopasnijih imena na planeti, ali i jedan od sedam najbogatijih ljudi na svijetu. U rodnoj Kolumbiji izazivao je duboke podjele – jedni su ga obožavali, dok su ga se drugi smrtno bojali. Decenijama nakon njegove smrti, njegovo ime i dalje živi u pop-kulturi, često iskrivljeno i romantizovano, iako je riječ o čovjeku odgovornom za smrt hiljada nevinih ljudi.

Bez obzira vjerujemo li u karmu ili u Boga, kako kaže izreka: "Ko se mača lati, od mača i gine" – zločini uvijek dođu na naplatu. Escobarov imperij je nestao, ali legenda o njemu i dalje traje. Njegovo ime se spominje u pjesmama, tinejdžeri nose majice s njegovim likom, a društvene mreže su prepune objava koje veličaju njegov "rad", često uz zloglasnu frazu "plata o plomo" – srebro ili olovo, plati ili umri, piše Dnevno.hr.

Posebnu težinu cijeloj priči daje ispovijest njegove supruge Marije Viktorije Henao, žene koja se za Escobara udala sa samo 15 godina, s njim dobila dvoje djece i, kako kaže, voljela ga bez rezerve.

"Voljela sam prati, kuhati i čistiti"

Prisjećajući se vjenčanja 1976. godine, Marija kaže:
"Moja baka nas je odvela u kuću biskupa u Palmiri, gdje smo se vjenčali u šest sati. Niko iz moje porodice, kao ni iz Pablove, nije bio prisutan. Osjećala sam i sreću i strah. Pablo me pogledao u oči i rekao da sam njegova zauvijek."

Njen svakodnevni život bio je jednostavan – škola, kućni poslovi i briga o porodici.
"Voljela sam prati, kuhati i čistiti. U početku nisam znala čime se Pablo bavi. Znala sam da ima ljubavnice, ali nisam ga napustila. Nisam ga pratila niti provjeravala – radije sam živjela u neznanju", priznala je.

Nakon godinu dana rodila je prvo dijete. Dok je Escobar gomilao bogatstvo i moć, Marija je putovala svijetom i posjećivala modne revije u Italiji i Francuskoj. No luksuz ih je ubrzo uvukao u vrtlog bez povratka.

"Na našoj hacijendi Pablo je vodio dvostruki život – jedan s porodicom, drugi s ljubavnicama i saradnicima. Iza štale je sagradio stan za ljubavnice, a u udaljenim dijelovima imanja kolibe gdje su boravile dok smo mi bili tamo", ispričala je.

"Nikada ga ranije nismo vidjeli da plače"

Njegove avanture trajale su kratko sve dok nije upoznao Wendy Chavarriagu Gil, s kojom je bio nekoliko godina. Kada ju je prisilio na pobačaj, okrenula se protiv njega i postala doušnica – što je platila životom.

Godine 1981. Escobar je naredio ubistvo ministra pravde Rodriga Lare Bonille, čime je počeo krvavi narko-rat u Kolumbiji. Njegova politička karijera je propala, a država je izdala nalog za njegovo hapšenje i izručenje SAD-u.

"1993. skrivali smo se u 'plavoj kući' u El Pobladu. Znali smo da je kraj blizu. Smrt nam je disala za vratom. Pablo je rekao da spakujemo stvari jer ćemo biti pod zaštitom vlade. Oprostio se od djece – sina je zagrlio, a kada je poljubio kćer, zaplakao. Nikada ga ranije nismo vidjeli da plače. To je bio posljednji put da sam ga vidjela živog. Umro je 75 dana kasnije", prisjeća se Marija.

Jedna od žrtava njenog muža ju je kasnije pitala:
"Kako si mogla spavati s tim čudovištem? Zašto ga nisi prijavila?"
"Odgovor je jednostavan – jer sam ga voljela. U to vrijeme svaka noć u Kolumbiji bila je borba za život. Svi smo bili taoci rata koji je vodio moj muž", rekla je.

"Bio je moja prva i jedina ljubav. Podnosila sam afere, laži, poniženja, napade, prijetnje, čak i zatočeništvo – sve zbog ljubavi. Ali nisam ga mogla napustiti, ne samo zbog ljubavi, nego i zbog straha i neizvjesnosti."

Danas, s odmakom od godina, Mariju izjeda savjest.
"Dvadeset pet godina nakon njegove smrti počela sam slušati svjedočanstva ljudi koji su patili zbog mog muža. Danas osjećam duboku tugu i sram zbog neoprostive boli koju je Pablo nanio drugima i zbog posljedica koje su njegove odluke ostavile na mene i našu djecu", zaključila je Marija Viktorija Henao.

Njena ispovijest ostaje potresno svjedočanstvo o tome kako izgleda život uz čovjeka koji je bio i kralj podzemlja i simbol straha jedne cijele države.