U Škotskoj je u decembru 2010. godine ministar saobraćaja Stewart Stevenson podnio ostavku nakon kritika javnosti zbog načina na koji se nosio s teškim zimskim vremenskim haosom koji je blokirao ovu zemlju. Priznao je da je mogao učiniti više kako bi informirao javnost u vezi sa situacijom, a ostavku je podnio uprkos tome što je tadašnji premijer Alex Salmond u početku smatrao da ne bi trebao preuzeti krivicu za događaj koji se “dešava jednom u generaciji”, piše Dino Cviko za Analiziraj.ba.

U Bosni i Hercegovini ovakav način preuzimanja odgovornosti gotovo da ne postoji. Snijeg koji je proteklih dana padao izazvao je ozbiljne probleme, naročito u Sarajevu, a građani s pravom negoduju zbog stanja na terenu.

Za realne propuste u pripremi i organizaciji zimskog održavanja grada niko ne preuzima odgovornost. Umjesto toga, sve je pretvoreno u političku buku od koje su građani dobili samo slabo očišćene i klizave ceste i trotoare, opasna stabla, te improvizacije koje pokušavaju nadomjestiti nespremnost sistema.

RAD: Od “potpune spremnosti” do poziva za radnike s biroa

Već nakon prvih obilnijih snježnih padavina bilo je jasno da KJKP “RAD”, čija je zimska služba zadužena za čišćenje snijega i sprječavanje poledice na području četiri gradske općine, nema kapacitet da pravovremeno i efikasno odgovori na ovakav izazov.

Direktor “RAD-a” Emir Dobrača prvobitno je one koji su kritizirali rad preduzeća nazvao “neukim i zlonamjernim”, da bi potom u više navrata ustvrdio da na raspolaganju imaju izuzetno staru i dotrajalu opremu. Iako je Dobrača tvrdio da je broj radnika optimalan, ovo preduzeće kasnije će posegnuti za ad-hoc rješenjem i raspisati javni poziv za angažman 100 radnika s biroa za čišćenje snijega i leda.

To je u potpunoj suprotnosti s najavama iz novembra 2025. godine, koja su već zaboravljena. Tada su iz “RAD-a” saopćenjem obavijestili javnost da su “uspješno realizirali sve ključne pripremne korake za predstojeću zimsku sezonu 2025/2026.”, te da je “potvrđena tehnička ispravnost, funkcionalnost i potpuna spremnost opreme i posada za rad u zimskim uslovima”.

Prvi ozbiljniji snijeg bio je dovoljan da ogoli razliku između saopćenja i stvarnosti. Između novembarskog PR-a o “potpunoj spremnosti” i januarske realnosti otkrio se model upravljanja – najave bez pokrića, improvizacije na terenu i prebacivanje fokusa s učinka na opravdanja, a direktor Dobrača je tek nakon nekoliko dana priznao da su žalbe građana “opravdane”.

Profesorica Lejla Turčilo je u analizi zaključila da je sarajevska snježna epizoda proizvela ne samo komunalni nego i komunikacijski kolaps, pa je umjesto dvosmjerne krizne komunikacije, javnost dobila niz samopromotivnih objava, floskule o “maksimalnim naporima” i defanzivne reakcije na kritike.

Umjesto preuzimanja odgovornosti – prepucavanja i etiketiranja

Do kompletiranja ovog teksta iz “RAD-a” nisu ponudili izvinjenje, niti je iko ponudio ostavku. Ništa drugačiji pristup nemaju ni u Vladi Kantona Sarajevo. Resorni ministar Mladen Pandurević također nije preuzeo odgovornost, izjavivši da se “radi na sistematskom rješavanju problema s komunalijama” i da će “uskoro biti kupljene nove mašine za čišćenje snijega”.

Ovo je postao standardni obrazac kojeg često koriste bh. političari, prema kojem se u krizama obećavaju rješenja, bez jasnog plana i rokova. Također, ovakve najave, u jeku krize izazvane snježnim padavinama, postaju dio političke buke koja bi trebala prikriti realnost na terenu, izbjeći odgovore na pitanja u vezi s odgovornošću institucija i odgoditi trenutak kada neko mora priznati greške.

Ipak, najviše pažnje izazvali su medijski istupi kantonalnog premijera Nihada Uka (Naša stranka). U pokušaju da relativizira stanje, Uk je govorio da “odbija reći da je situacija katastrofalna”, da se “radi u maksimalnim kapacitetima”, te da “ni najbolja mehanizacija” ne bi mogla očistiti sve u takvim uvjetima. Zatim je uslijedila izjava o 1.000 zaposlenih u “RAD-u” i “ljudima po kancelarijama”, koja je preusmjerila fokus s učinka službi na unutrašnju strukturu preduzeća.

Iako su ga iz “RAD-a” demantirali, ovakav pristup može se tumačiti kao pokušaj da se prebaci fokus i skine odgovornost s institucija. S druge strane, izjavama da je riječ o “naslijeđenom problemu” pokušava se teret odgovornosti prebaciti na bivše vladajuće strukture, a u stvarnosti iste stranke rukovode kantonalnom komunalnom privredom već godinama.

U pokušaju da se ublaži politička šteta, članovi Naše stranke organizirali su akciju ručnog čišćenja snijega u Titovoj ulici, što izgleda kao jeftin krizni PR. Najprostije rečeno, njihov posao nije bio da uzmu lopate i čiste snijeg, nego da naprave efikasan sistem koji će raditi i u ovakvim, kriznim situacijama.

Tragedija u sarajevskom naselju Grbavica, gdje je 40-godišnja žena poginula nakon pada stabla, dodatno je ogolila problem kriznog upravljanja. Izostao je jasan odgovor institucija o tome kako se procjenjuju rizici, šta je urađeno preventivno nakon meteoroloških upozorenja i ko je operativno odgovoran za pregled i uklanjanje rizičnih stabala. Tužilaštvo KS istražuje okolnosti tragičnog događaja, što bi trebalo donijeti odgovore na ta ključna pitanja.

Načelnica općine Novo Sarajevo Benjamina Karić pravdala se tvrdnjom da “nikada nije zaprimljen zahtjev” za sječu tog stabla, ne pružajući odgovore na navedena pitanja. Umjesto toga, Karić je dodatno etiketirala novinare i medije koji su postavili legitimna pitanja, optužujući ih da rade “u službi jedne stranke”, na što su reagirali i BH Novinari i OSCE, ističući da je neprihvatljivo da javni funkcioneri određuju koja su pitanja “dozvoljena”.

Snijeg kao povod za kampanju

Loš odgovor na snježne padavine opozicija je pokušala iskoristiti, pa su umjesto konstruktivnih kritika situaciju nastojali pretvoriti u politički kapital pred izbore koji će biti održani najesen.

U tom tonu, Semir Efendić (SBiH) je poručio da “nema rješenja dok se ova vlast ne promijeni”. Njegov stranački kolega Almir Bečarević je, pozivajući se na ranija obećanja Trojke i godine upravljanja, poručio da se suštinski problemi nisu riješili, dok je Haris Zahiragić (SDA) Trojku nazvao “elementarnom nepogodom” i dodao da “je moramo izlopatati u oktobru”. Takve poruke imaju jasnu izbornu logiku.

U praksi, snijeg je postao povod za kampanju gdje vlast nudi obećanja i opravdanja, a opozicija nudi smjenu. Između ta dva narativa gubi se ono što bi građane trebalo najviše zanimati – ko je tačno zakazao, šta se konkretno mijenja i u kojem roku, te kako preventivno djelovati da se ovakav scenarij ne ponovi.

Kao svojevrsni glasnogovornik Vlade KS oglasio se ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković, poručujući da “Vlada nije odgovorila zadatku”, da se “ne smiju tražiti alibiji” i da se stanje u “RAD-u” mora ozbiljno analizirati.

Iako nije jasno zašto bi se ministar vanjskih poslova uopće uključivao u komunalno-operativnu krizu koja je u nadležnosti nižih nivoa vlasti, činjenica je da je direktor “RAD-a” kadar NiP-a, pa ovaj Konakovićev istup djeluje i kao pokušaj amortiziranja političke štete.

U istoj objavi Konaković je, uz kritiku, pokušao relativizirati razmjere problema tvrdeći da je “u ostatku BiH stanje isto ili možda i gore” i da se “u regiji i šire vide slične slike”, dok je paralelno prešao u politički obračun prozivajući oponente poput Almira Bečarevića i Semira Efendića kao “licemjere”.

Iako zvuči apsurdno da se šef diplomatije jedne države bavi pitanjem upravljanja komunalijama, način na koji se polemika odmah vraća na obračun s kritičarima pokazuje da je sve dobilo političku, predizbornu dimenziju.

Sistem u kojem nema krivaca

Nije ovo prvi put da se, nakon krize ili tragedije, odgovornost razvodni u saopćenjima i prebacivanju krivice. Dovoljno je sjetiti se poplava iz 2024. godine, kada je život izgubilo 27 ljudi, a ni nakon više od godinu niko nije preuzeo političku odgovornost, niti imamo jasan sudski epilog.

Ako sistem ne pokazuje refleks odgovornosti ni poslije katastrofe s desetinama žrtava, naivno je očekivati da će se, prema uzoru na bivšeg škotskog ministra Stewarta Stevensona, neko u komunalnoj krizi dobrovoljno prepoznati i preuzeti odgovornost sa svim posljedicama.