U svakodnevnim razgovorima građana sve se češće može čuti rečenica: “Sarajevo je postalo Njemačka u BiH.” Ne zato što je savršeno, nego zato što se u njega slijeva posao, ljudi, kapital i prilike, dok ostatak zemlje polako ostaje bez snage. Glavni grad je postao centar svega rada, administracije, zdravstva, obrazovanja i preživljavanja.

“U Sarajevo se dolazi jer se mora. Zbog posla, zbog bolnice, zbog fakulteta, zbog papira i institucija. Kao što se nekad išlo u Njemačku “trbuhom za kruhom”, danas se ide u Sarajevo. Ljudi iz manjih gradova i općina dolaze svakodnevno ili se sele trajno, jer tamo gdje žive često više nema ni posla ni osnovnih uslova za normalan život,” kaže student Azem iz Olova, piše portal Crna-hronika.info.

Plate u Sarajevu jesu veće nego u ostatku BiH, ali su i troškovi nemilosrdni. Kirije su eksplodirale, cijene hrane i usluga stalno rastu, a saobraćajni kolaps postao je dio svakodnevice. Grad koji nudi najviše, ujedno i najviše uzima vrijeme, živce i novac. Ipak, ljudi ostaju jer alternative gotovo da i nema.

Sarajevo je postalo administrativna i ekonomska kičma države. Većina firmi, institucija, međunarodnih organizacija i projekata koncentrisana je upravo ovdje. Ko želi napredovati, gotovo neminovno mora proći kroz Sarajevo. To je prednost za grad, ali i ozbiljan problem za državu koja ostaje duboko nerazvijena izvan glavnog centra.

S druge strane, pritisak na grad raste iz godine u godinu. Infrastruktura ne prati rast broja stanovnika, javni prevoz puca po šavovima, a kvalitet života opada. Sarajevo radi punim kapacitetom, ali bez sistemskog rasterećenja i to se osjeti na svakom koraku, od gužvi do zagađenja zraka.

Mnogi Sarajlije danas kažu da grad više nije “lagan za život”, nego “nužan za opstanak”. Kao i Njemačka za Balkan obećava sigurnost, ali traži mnogo zauzvrat. Radiš više, živiš brže, plaćaš skuplje, ali znaš da bez toga teško ide.