Marko M. već 17 godina živi u Kölnu iako je njegov zahtjev za azil odbijen još 2003. godine i iako je više puta bio krivično osuđivan. Ipak, on i njegova porodica i danas borave u Njemačkoj, a prema dokumentima do kojih je došao FOCUS Online, mjesečno primaju više od 7.300 eura socijalne pomoći. Slučaj razotkriva niz ozbiljnih propusta gradskih i državnih institucija i prerasta u jedan od najvećih administrativnih skandala u novijoj historiji grada Kölna, piše njemački Focus.

U jednom zabačenom dvorištu u četvrti Bayenthal nalazi se kontejnersko naselje u kojem Marko M. živi sa suprugom i osmero djece. Ispred zgrade gomile starog otpada, pokvareni zvonci, bez imena na vratima. Na kucanje niko ne otvara.

Jedan zaposlenik gradskog obezbjeđenja, zadužen za kontakt s azilantima, grubo poručuje novinaru da traženi čovjek "ionako neće razgovarati s vama". Komšija dodaje: "Bolje vam je tako. Da vam se ne bi nešto desilo."

Odbijeni azilant, ali 7.300 eura mjesečno iz budžeta

Marko M., državljanin Bosne i Hercegovine, u Njemačku je došao bez dokumenata i već je više puta bio osuđivan. Trebao je biti deportovan još 2003. godine. Umjesto toga, danas, sa 41 godinom, i dalje živi u Kölnu.

Prema rješenju gradskog socijalnog ureda iz oktobra 2023. godine, koje posjeduje FOCUS Online, njegova porodica mjesečno dobija više od 7.300 eura socijalne pomoći.

Slučaj je izazvao političku buru. Zamjenik šefa poslaničkog kluba CDU-a u pokrajinskom parlamentu, Gregor Golland, traži potpunu istragu. Advokat za upravno pravo Christoph Arnold kaže da je deportacija "pravno jednostavna, ali praktično teška".

"Pošto je otac samo tolerisan ('Duldung'), isti status imaju i djeca. Zbog toga je deportacija cijele porodice pravno moguća, jer djeca, iako rođena u Njemačkoj, ne mogu dobiti njemačko državljanstvo", objašnjava Arnold.

Bosanac Marko M. (Foto: FOCUS online)

Međutim, njemački Ustav predviđa posebnu zaštitu porodice.

"Polazim od toga da se kelnška služba za strance boji deportirati porodicu s osmero maloljetne djece u neizvjesnu budućnost", kaže Arnold.

Teoretski bi bilo moguće deportovati samo oca u Bosnu i Hercegovinu, ali: "Postoji rizik da bi upravni sud to zaustavio jer bi porodica bila razdvojena."

Arnold smatra da se grad ovom problemu nikada nije ozbiljno ni posvetio: "Da bi izbjegli probleme, jednostavno su produžavali tolerancije i radije plaćali nego rješavali slučaj."

17 godina bez dokumenata i bez pokušaja rješenja

Najšokantniji detalj: grad Köln punih 17 godina nije ni pokušao pribaviti zamjenske putne isprave potrebne za deportaciju.

Tek nakon upornog insistiranja FOCUS Onlinea, gradska uprava je dala šturo saopćenje u kojem navodi da se dokumenti traže samo "ako postoji realna šansa da se deportacija provede". Ako postoje razlozi za toleranciju boravka – onda se, kako tvrde, "ne postupa dalje".

Koji su to razlozi tolerancije u ovom slučaju – grad nije želio pojasniti.

Prema informacijama FOCUS Onlinea, Savezni ured za migracije i izbjeglice (BAMF) odbio je azilni zahtjev još u oktobru 2003. jer čovjek u BiH nije bio ni proganjan ni ugrožen. Kada je trebao biti deportovan, jednostavno je nestao i pojavio se ponovo tek 2007. godine.

Nakon dvogodišnjeg sudskog postupka, njegov prigovor na deportaciju je 2009. godine konačno odbijen. U službenim spisima tada se navodi da se "zbog djece rođene u međuvremenu" više nije insistiralo na deportaciji.

Ali činjenica ostaje: djeca su rođena godinama nakon što je već morao biti protjeran.

Slučaj dodatno dobija na težini jer je grad Köln priznao da je znao za njegove ranije presude.

Zašto ipak ništa nije urađeno – ostaje nejasno.

Posebno je problematično što kelnška služba za strance nikada nije zatražila pomoć Zajedničkog centra za podršku povratku (ZUR) pri Saveznom ministarstvu unutrašnjih poslova, koji od 2017. pomaže upravo u ovakvim slučajevima – uključujući pribavljanje zamjenskih dokumenata iz matičnih zemalja.

Zašto to nisu učinili – grad nije objasnio.

Slučaj Marka M. tako sve više poprima obilježja teškog institucionalnog skandala, u kojem se godinama nije radilo ništa – osim što se novac poreskih obveznika redovno isplaćivao.