Smješteno između dva planinska grebena na nadmorskoj visini od 1.800 metara, okruženo visokim vrhovima, često prekrivenim snijegom, nalazi se selo Fioletovo - osamljeni i zanimljivi kutak Jermenije.

Fioletovo je selo u sjevernoj Jeremeniji i dom je Molokana, sljedbenika hrišćanskog duhovnog pokreta koji se pojavio u 18. vijeku u okviru Ruskog carstva. Preci lokalne molokanske zajednice migrirali su u region Tavuš, čiji je najpoznatiji grad Dilidžan iz ruske Tambovske gubernije, tražeći utočište u surovim pejzažima Kavkaza.

Više od 150 godina, Molokani su živjeli kao zatvorena i izolovana zajednica, čuvajući svoja vjerovanja, običaje i jednostavan način života daleko od uticaja modernog svijeta. Tek nedavno su počeli da otvaraju svoja vrata strancima, nudeći rijedak uvid u tradiciju koja ostaje duboko ukorijenjena u svojim osnovnim principima.

Molokanci, za koje se vjeruje da im je ime poteklo od njihove prakse pijenja mlijeka (moloko na ruskom) tokom pravoslavnog posta - prakse koju zabranjuju crkveni kanoni - su sektaška hrišćanska grupa koja je nastala kao odgovor na krute strukture Ruske pravoslavne crkve.

Oni su odbacili ne samo crkvenu hijerarhiju, već i poštovanje ikona, obožavanje predmeta koje je čovjek napravio i simbol krsta (zbog čega se i ne krste) koji smatraju instrumentom smrti. Za Molokance, pravo hrišćanstvo leži u obožavanju živog Boga i prihvatanju jedino Biblije kao svetog pisma.

Početkom 19. vijeka, pod pritiskom Pravoslavne crkve, ruska vlada je počela da preseljava disidentske vjerske zajednice - uključujući i Molokane - u udaljene djelove carstva. Zakavkazje je postalo jedno takvo utočište, gdje je Molokanima bilo dozvoljeno da se nasele u provincijama Tiflis, Erivan (Jerevan), Jelizavetpolj i Baku.

U Jermeniji, Molokani su uspjeli da održe svoj zajednički način razmišljanja i duhovne tradicije skoro dva vijeka. Neki od njih su se postepeno integrisali u šire društvo, a takve tranzicije često dovode do odustajanja od sektaškog života - ali rijetko rezultiraju gubitkom kulturnog identiteta.

Čak i danas, Fioletovo ostaje uglavnom netaknuto modernim, digitalnim tekovinama. Upotreba televizora i računara je rijetka, jer se na modernu tehnologiju gleda sa dubokom skepsom, ponekad čak i kao na "nečistu rabotu". Seljani se oslanjaju na usmenu komunkaciju ili novosti od rođaka koji im dolaze u posjetu kako bi ostali informisani o svijetu van svoje doline.

U ovom selu niko ne pije alkohol, niti puši duvan.

Posjetioci Fioletova će imati osjećaj da su posle Dilidžana, gdje je veći dio ulica od kamena, uronili u sporiji, kontemplativniji ritam života.

Jedno od najzanimljivijih mjesta za istraživanje ovdje je muzej Čajbuška kuća, koji pruža uvid u svakodnevni život i običaje molokanskih porodica iz 19. vijeka. Prema lokalnom predanju, poznati ruski pisac Maksim Gorki pio je čaj upravo u ovoj kućici tokom svoje posjete Jermeniji 1929. godine.

Danas, putnike toplo dočekuje tradicionalno gostoprimstvo - poslužiće im čajeve iz samovara i svježe, domaće kolače.

U ovom spokojnom i bezvremenskom selu, gdje planine kao da ljuljuškaju nebo, goste pozivaju ne samo da budu svjedoci jedinstvenog načina života, već i da zastanu, razmisle i okuse jednostavno, trajno bogatstvo kulture koja je preživjela vjekove.

Na zvaničnoj stranici sela, navedeno je da je "Fioletovo je veoma neobično mjesto u kome žive potomci Molokanskih starovjeraca, koji su se preselili na ova mjesta iz Tambovske gubernije prije više od 200 godina".

"Uprkos tome što je nekoliko generacija Molokanaca odraslo u Jermeniji, uspjeli su da sačuvaju svoju kulturu i tradiciju. Jermeni poštuju Molokance zbog njihovog napornog rada i poštenja i hvale molokanski kisjeli kupus".