Kada je Vladimir Putin započeo invaziju na Ukrajinu, obećao je građanima Rusije da će „to ponovo uraditi“, odnosno da će ruska vojska krenuti na zapad i izvojevati pobjedu sličnu onoj iz Drugog svjetskog rata. Danas, gotovo četiri godine kasnije, rat i dalje traje, ali je iluzija o brzoj i odlučujućoj pobjedi nestala.

Sukob u Ukrajini, koji je Kremlj planirao završiti za nekoliko dana, prerastao je u iscrpljujući rat iznurivanja. Njegovo trajanje već je premašilo 1.418 dana, koliko je Sovjetski Savez proveo u borbi protiv nacističke Njemačke, od odbrane Moskve do zauzimanja Berlina.

Kako piše Politico, dok se Rusija sve dublje zaglibljuje u Ukrajini, istovremeno se raspada i međunarodna mreža saveznika koju je Putin gradio više od dvije decenije. Neočekivano oštar i konfrontacijski pristup američkog predsjednika Donalda Trumpa dodatno je razotkrio ograničenja ruskog globalnog uticaja.

Tokom skoro četiri godine borbi, ruske snage zauzele su tek dio ukrajinske teritorije, uz ogromne gubitke. Procjene govore o više od milion stradalih i ranjenih ruskih vojnika, dok se posljedice rata osjećaju i unutar same Rusije. Ovog mjeseca oko 600.000 stanovnika Belgorodske oblasti ostalo je bez električne energije nakon ukrajinskog raketnog udara.

Na međunarodnoj sceni, Moskva djeluje gotovo nemoćno da zaštiti svoje saveznike. Ruski položaj na Bliskom istoku ozbiljno je oslabljen krajem 2024. godine, kada je pad režima Bashara al-Assada u Siriji ostavio Kremlj bez ključnog regionalnog partnera.

Sličan udar uslijedio je i u Latinskoj Americi. Rusija nije uspjela spriječiti hapšenje venecuelanskog predsjednika Nicolása Madura od strane Sjedinjenih Američkih Država, iako je Maduro važio za jednog od najodanijih Putinovih saveznika. Posebno poniženje za Moskvu predstavljala je i zapljena naftnog tankera koji je plovio pod ruskom zastavom, bez vidljive reakcije Kremlja.

Ni odnos s Iranom više ne izgleda stabilno. Iako je prije samo godinu dana potpisan dvadesetogodišnji sporazum o strateškom partnerstvu, iranski režim se danas suočava s masovnim protestima, dok Trump otvoreno razmatra mogućnost američke vojne intervencije. U Teheranu, prema ocjenama analitičara, ne postoji uvjerenje da bi Moskva u ključnom trenutku pružila stvarnu zaštitu.

U samoj Rusiji sve su glasniji kritički tonovi. Proruski vojni blogeri i komentatori otvoreno govore o kraju jedne epohe, ističući da je vlast više gradila sliku velike sile nego stvarnu moć. Obećanje da Rusija može „ponovo“ ponoviti historijsku pobjedu, ocjenjuju oni, pokazalo se kao prazna parola.

Bivši ruski diplomata Boris Bondarev smatra da saveznički blok koji je Moskva predstavljala svijetu nikada nije bio čvrst. Prema njegovim riječima, ni Venecuela ni Iran nisu istinski saveznici, već partneri iz nužde, povezani zajedničkim suprotstavljanjem Zapadu.

„Ni Venecuela ni Iran nisu dio bilo kakvog ruskog carstva. Nakon invazije na Ukrajinu bilo je važno pokazati da Rusija nije sama, ali to je bila propaganda“, rekao je Bondarev.

Uprkos svemu, ne treba očekivati ublažavanje ruske politike. Naprotiv, Kremlj će, čak i iz oslabljene pozicije, nastojati demonstrirati snagu, prije svega kroz nastavak i moguće zaoštravanje rata u Ukrajini. Kraj jedne ere, kako upozoravaju analitičari, ne znači i kraj opasnosti.