Reditelj Goran Marković izjavio je za nedjeljnik Radar od četvrtka da je 2025. bila jedna od najznačajnijih godina u novijoj historiji Srbije i da je u zemlji suštinski promijenjen način mišljenja, ne samo kod mladih koji su pokrenuli proteste, već i kod većine stanovništva.

Marković je za Radar rekao da Srbija „više nije ista zemlja kao prethodnih godina“ i ocijenio da je pobuna građana protiv aktuelne vlasti značajnija od pobune protiv režima Slobodana Miloševića.

On je naveo da je vlast na mirnu pobunu odgovorila „strašnom represijom“, ističući da tokom Miloševićeve vladavine, iako je o njoj snimio dva dokumentarna filma i bio svjedok kontramitinga na Terazijama, „nikada nisu učinjena takva zlodela kao danas“.

Prema njegovim riječima, policija je „naterana da nasumice divlja i bez razloga nemilosrdno tuče sopstveni narod“.

Građani su se u protekloj godini oslobodili straha, rekao je Marković i kao najveće pobjede naveo masovne skupove u Beogradu, Novom Sadu, Nišu, Kragujevcu i Novom Pazaru, za koje je rekao da su pokazali da ljudi „više ne žele aktuelnu vlast i njenu kriminalnu grupu“.

Marković je ocijenio da je vlast propustila priliku da se „izvuče iz za nju nerešive situacije“ i izrazio nadu u „koliko-toliko miran rasplet“, uz ocjenu da bi, ukoliko promijene budu pod kontrolom studenata, razrješenje moglo biti civilizovano.

Govoreći o atmosferi u društvu, Marković je rekao da se vlast godinama služi širenjem straha i da je to „staro pravilo vladanja u diktaturama“, u kojima se građani drže u uvjerenju da su „svi protiv nas“ i da samo jedan vođa može da ih spasi.

On je izjavio da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić „iracionalan“ i da se „ponaša histerično“, navodeći da je njegov „neprijatelj broj jedan kultura“. Prema njegovim rijčima, vlast zbog toga „kidiše ne samo na prosvetu, nego i na pozorišta, kinematografiju i izdavaštvo“.

Govoreći o budućnosti društva, Marković je ocijenio da će i posle pada diktature biti potrebno mnogo vremena za oporavak, ali da „čvrsto veruje da smo vitalan narod koji će dočekati dan da živi po meri čoveka“ i da će to, ako ne on, „sigurno doživeti mladi ljudi koji veruju u svoju borbu“.