Udruženje žrtava i svjedoka genocida u ime deset udruženja - Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa, Žena Podrinja, Majke Srebrenice, Žene Srebrenice, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992.-1995, Unija civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo, Unija civilnih žrtava rata Federacije BiH, Udruženje porodica ubijenih žrtava na Uborku i Sutini, Bošnjačko-američka nacionalna asocijacija, Udruženje žrtava i svjedoka genocida - obratilo se Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine sa zahtjevom za pokretanje disciplinskog postupka i smjenu glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine Milanka Kajganića, piše Stav.ba.

Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka i smjenu – razrješenje glavnog tužioca Tužilaštva Bosne i Hercegovine podnijeli su, kako navode, zbog teških povreda službene dužnosti.

Razlozi za ovaj zahtjev su između ostalog dugogodišnji propusti u radu Tužilaštva BiH, uključujući neopravdana kašnjenja u procesuiranju ratnih zločina, izostanak optužnica za opsadu Sarajeva, selektivnu primjenu zakona, kao i neadekvatno postupanje u slučajevima negiranja ratnih zločina i glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca.

Udruženja upozoravaju da se godinama krši pravo žrtava na pravdu, produbljuje njihova retraumatizacija i ozbiljno narušava povjerenje građana u pravosudne institucije Bosne i Hercegovine. Posebno je zabrinjavajuće izostajanje reakcije Tužilaštva BiH u slučajevima javnog veličanja ratnih zločinaca i širenja govora mržnje.

Navode i neadekvatno postupanje u predmetima negiranja ratnih zločina, govora mržnje i glorifikacije ratnih zločinaca

Posebno je problematično svođenje izuzetno složenih i društveno osjetljivih pitanja negiranja ratnih zločina, govora mržnje i glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca na formalno-tehnička pitanja, čime se zanemaruje suština problema i šteta koja se nanosi žrtvama.

Kao ilustrativni primjeri navode se: slučaj murala Ratka Mladića u Banjoj Luci, postavljanje spomen-ploče na Vracama u čast Ratka Mladića, u kojima nije otvorena istraga, iako postoje osnovi sumnje da su počinjena krivična djela; negiranja ratnih zločina, glorifikacije osuđenih ratnih zločinaca, izazivanja međunacionalne mržnje i razdora, povrede važećih krivičnih propisa Bosne i Hercegovine.

Milanko Kajganić imenovan je za glavnog tužioca u oktobru 2022. godine. Nedugo nakon imenovanja potpisao je optužnicu u slučaju "Dobrovoljačka". Bilo je već tada jasno da je doveden kako bi po nalogu Beograda odradio ono što Srbija nije uspjela ni u Hagu, ni u Beču, ni u Londonu.

Slučaj "Dobrovoljačka", podsjetimo nije procesuirao Hag jer je kolona JNA bila "legitimni vojni cilj". Nakon toga pokušalo se pojedinačnim beogradskim optužnicama i potjernicama preko slučaja hapšenja Ejupa Ganića u Londonu, a potom Jovana Divjaka u Beču – sve to palo je jer nije bilo nikakvih dokaza. Kao što ih nema ni danas. A dodatno apsurd je da su svjedoci oni koji su nekada pucali po Sarajevu i Sarajlijama, a danas svjedoče protiv onih koji su grad branili.  

Odluku o obustavi istrage protiv bivših visokih i vojnih zvaničnika BiH Ejupa Ganića, Jovana Divjaka, Hasana Efendića, Zaima Backovića, Jusufa Pušine, Emina Švrakića, Dragana Vikića, Fikreta Muslimovića, Dževada Topića, Jovice Berovića, Rešada Jusupovića, Jusufa Kecmana, Damira Dolana i Ibrahima Hodžića Tužilaštvo BiH je donijelo 2012. godine zbog toga što je postupajući (međunarodni) tužilac ocijenio da u Dobrovoljačkoj ulici, 2. i 3. maja 1992. godine, uopće nije počinjen ratni zločin, jer je kolona JNA vozila bila "legitiman vojni cilj". 

Šest godina kasnije, tadašnja glavna tužiteljica Gordana Tadić formirala je komisiju koja je trebala razmotriti eventulano ponovo otvaranje istrage. Međutim, članovi te komisije nisu imali isti stav i nisu se mogli usaglasiti, a u međuvremenu Tadić je smijenjena.

Na njeno mjesto došao je Kajganić. I očigledno da je njegova jedina zadaća bila da potpiše optužnicu u slučaju "Dobrovoljačka", što je on ekspresno i odradio. To što je, kako su do sada pisali mediji, bila na ćirilici i pisana ekavicom što upućuje da je to ista optužnica koju je Beograd pokušavao bezuspješno progurati u Hagu, Beču i Londonu, pala je u Sarajevu, ali dolaskom Milanka posao je napokon završen.

Riječ je o događajima od 2. i 3. maja kada se JNA povlačila iz kasarne Druge vojne oblasti na Bistriku. Optužnica je podignuta protiv Ejupa Ganića, Zaima Backovića, Hamida Bahte, Hasana Efendića, Fikreta Muslimovića, Jusufa Pušine, Bakira Alispahića, Enesa Bezdroba, Ismeta Dahića i Mahira Žiške, a suđenje je u toku.

Tadašnji predsjednik Predsjedništva Republike BiH Alija Izetbegović vraćao se tog 2. maja 1992. godine u državu sa pregovora u Lisabonu. Odmah po dolasku na Sarajevski aerodrom zarobila ga je agresorska JNA. Odvezli su ga u kasarnu u Lukavicu odakle su, u jeku najžešćih borbi, uspostavljene veze sa tadašnjom Radiotelevizijom Sarajevo.

U direktnom prijenosu dnevnika tadašnje TV Sarajevo domaća, ali i svjetska javnost je saznala da je Predsjedništvo RBiH napadnuto, da je Komanda JNA u Sarajevu u okruženju, da je predsjednik države otet i da ga drže u zarobljeništvu, da se grad razara iz svih raspoloživih oružja te da se posredstvom medija pregovara o obustavi vatre i razmjeni.

Javnost je slušala dramatičan dijalog između zarobljenog Izetbegovića i člana državnog Predsjedništva Ejupa Ganića.

Ganić: "Alija, saslušaj jednu stvar... Zašto ti ne dođeš u Predsjedništvo?"

Alija Izetbegović: "Zato što mi ne daju da dođem! Ja sam ovdje prisilno doveden u Lukavicu!" 

Najpriznatiji tužioci svijeta odlučili su u Hagu u vezi slučaja Dobrovoljačka. Tužioci u BiH Milanko Kajganić i Mladen Vukojičić podigli su optužnicu i suprotno Haškom tužilaštvu zaključili da kolona u Dobrovoljačkoj nije bila legitiman vojni cilj i da Alija Izetbegović nije bio zarobljenik već slobodan čovjek, a Milutin Kukanjac i ekipa su čuvali njegovu sigurnost.

Šta Beograd dobija optužnicom u slučaju "Dobrovoljačka"? JNA i Srbija se predstavljaju kao žrtve, rat u BiH prikazuje se kao "građanski rat bez agresije" i potkopava međunarodno sudski utvrđena činjenica da je BiH bila napadnuta.

Nadalje, Beograd pokušava izvući ovaj slučaj iz konteksta realnosti, a to je opsada Sarajeva, napad na institucije BiH i činjenicu da je JNA tada već bila oružana sila pod kontrolom Beograda i agresorska vojska na tlu nezavisne i međunarodno priznate države BiH.

Cilj je u konačnici dovesti u pitanje legitimitet odbrane BiH i izbrisati razliku između agresije i otpora.

I dok se Kajganić, vjerovatno ponosi što je "velemajstorski" odradio "Dobrovoljačku", u ladicama Tužilaštva BiH više od dvije decenije prašinu skupljaju haški predmeti - među kojima su i snajperisti koji su ubijali građane Sarajeva tokom opsade. Uz to, i svi oni koje je 11 udruženja navelo u svom zahtjevu za njegovu smjenu.