Napadaji panike progone ukrajinskog vojnika Jaroslava otkako se vratio kući na ljeto. Frustracija njegovim zapovjednicima natjerala je 33-godišnjaka da ode u status ‘odsutan bez dopusta’ (engl. absent without leave, AWOL, op.a), pridruživši se rastućem broju ukrajinskih vojnika koji su napustili svoje postrojbe bez odobrenja. Za Jaroslava, tada zamjenika zapovjednika voda, sve je počelo onime što je opisao kao „ravnodušnost“ vodstva prema životima vojnika. Jaroslav je rekao da je zapovjedništvo stalno izdavalo zapovijedi za misije koje su, po njegovu mišljenju, dovodile do gubitaka koje se moglo izbjeći, uključujući duge marševe preko otvorenih polja pod prijetnjom dronova, te da ponekad nije opskrbljivalo postrojbe na prvoj crti. S vremenom ga je, rekao je, slomio osjećaj da ne može ništa promijeniti.

„Zapovjednik zna kamo šalje dečke i on ih, taj šu*ak, svejedno šalje, može se reći, u smrt“, rekao je Jaroslav, koji se u vojsku prijavio 2015., za Kyiv Independent. Jaroslav je rekao da je svjedočio sličnim problemima u dvije mehanizirane brigade tijekom čitavog rata. Od otprilike 40 do 50 vojnika s kojima je služio u drugoj brigadi tijekom ljeta 2023., rekao je da je oko polovice poginulo u borbi, a on je bio među posljednjim preživjelima koji su otišli bez dopusta. „Imali bismo dovoljno ljudi u vojsci kad bi zapovjednici cijenili te ljude“, rekao je Jaroslav.

Porast odsustva bez dopusta i dezertiranja dolazi u trenutku kada se Ukrajina suočava s dubokim nedostatkom pješaštva na prvoj crti, što ruskim snagama omogućuje ispitivanje slabosti i napredovanje u slabo popunjenim sektorima. Ukrajinski dužnosnici počeli su javno priznavati razmjere problema: novi ministar obrane Mihajlo Fedorov rekao je u govoru povodom preuzimanja dužnosti 14. siječnja da je trenutačno 200.000 vojnika u statusu ‘odsutan bez dopusta’. U listopadu 2025. broj slučajeva dosegnuo je rekordnih 21.602. Potpukovnik Kyrylo Berkal, zamjenik zapovjednika elitnog Trećeg armijskog korpusa, rekao je da bi se povratkom borbeno sposobnih vojnika iz AWOL-a ili dezertiranja Ukrajini otvorila mogućnost „provođenja protuofenzivnih operacija duž cijele bojišnice“.

Gubitak povjerenja u zapovjedništvo

AWOL se odnosi na vojnike koji napuste postrojbe bez dopuštenja, ali se namjeravaju vratiti, dok dezertiranje označava vojnike koji odlaze kako bi se trajno izvukli iz vojne službe, uključujući pronalazak civilnog posla, krivotvorenje dokumenata radi promjene identiteta ili bijeg u inozemstvo. Oboje su kaznena djela prema člancima Kaznenog zakona Ukrajine kažnjiva u ratnom stanju s 5 do 10 godina zatvora za AWOL, te 5 do 12 godina za dezertiranje. Teško je točno znati koliko je vojnika dezertiralo ili otišlo u odsustvo bez dopusta, ali obje kategorije su u porastu.

Nedostatak kažnjavanja pogoršava problem, prema vojnom odvjetniku Olehu Leontjevu, koji vodi Facebook grupu za pravnu pomoć vojnicima s više od 20.000 članova. Uvjeti su „idealni“ da vojnici u AWOL-u ili dezerteri žive gotovo normalno u velikim gradovima poput Kijeva, pronalazeći posao kako bi preživjeli, dok se neki i dalje skrivaju kod kuće. Najčešći razlozi su sukobi sa zapovjednicima, iscrpljenost, psihički slom zbog straha od smrti te stalna oskudica resursa, od ljudstva do oružja i vozila. Surova brutalnost rata melje vojnike. Iako zapovjednici i vojnici mogu suosjećati s nekim slučajevima, mnogi i dalje gledaju na AWOL i dezertiranje kao na „izdaju“ koja ostavlja one koji ostaju da popune prazninu.

Za mnoge vojnike odluka da odu započinje gubitkom povjerenja u zapovjedništvo nakon jedne ili više zapovijedi koje djeluju kao smrtna presuda. Takve zapovijedi često proizlaze iz sovjetskog, hijerarhijskog sustava zapovijedanja, u kojem vrh naređuje podređenima da po svaku cijenu drže određene položaje, bez obzira na stvarne uvjete na terenu, rekli su časnici. Zapovjednici satnija i vodova rekli su da se često pokušavaju suprotstaviti onome što vide kao „besmislene“ zapovijedi koje bi mogle uzrokovati gubitke koji se lako mogu izbjeći, ali ipak na kraju šalju vojnike kada više zapovjedništvo inzistira da se položaji drže pod svaku cijenu. Više zapovjednika satnija također je naglasilo da rijetko dobivaju popune za svoje pješačke postrojbe i da su, prema njihovu iskustvu, novi vojnici koji dolaze slabo obučeni ili fizički nesposobni za borbu, često zbog dobi.

‘Moramo nešto poduzeti ako ne želimo izgubiti rat’

Iskusne brigade često se hitno prebacuju s jednog žarišta na drugo bez vremena za odmor ili obnovu, jer ukrajinska mobilizacija teško nadoknađuje teške gubitke novim vojnicima, kažu vojnici i časnici. Jedan časnik Kopnenih snaga, koji je govorio anonimno, rekao je da je, s obzirom na to da svaka brigada pokriva oko 15 kilometara bojišnice na fronti dugoj više od 1.200 kilometara, gotovo nemoguće provoditi rotacije bez udvostručenja veličine vojske. Ruslan Gorbenko, zamjenik predsjednika parlamentarnog odbora koji redovito posjećuje područja na prvoj crti i razgovara sa zapovjednicima brigada, rekao je da neke brigade djeluju s tek 30 % kapaciteta zbog nedostatka novih, motiviranih vojnika, što je potvrdio i časnik Kopnenih snaga. „Tu je i pitanje pravednosti, kada vojnici pitaju zašto netko drugi može nastaviti živjeti normalno i ne mora se boriti“, rekao je časnik.

Zapovjednici koji su govorili za Kyiv Independent rekli su da Ukrajina mora riješiti kulturu zapovijedanja i sustav upravljanja u vojsci, koji potiču AWOL i dezertiranje, umjesto da se oslanja isključivo na kažnjavanje. Potpukovnik Bohdan Krotevyč, bivši načelnik stožera poznate brigade Azov, okrivio je „nezdrav sustav upravljanja“ koji je izgradilo ukrajinsko vojno vodstvo te rekao da vidi malo dokaza da vojska analizira temeljne uzroke problema. “Vojne reforme trebale su biti provedene prije godinu dana“, rekao je Krotevyč, nazvavši problem „kritičnim“. Fedorov, novi ministar obrane, naveo je analizu rada zapovjednika, temeljenu ne na činu nego na rezultatima, kao jedan od ključnih koraka. Naglasio je da postoji „velik broj“ problema s kojima se vojska suočava, uključujući sovjetski način zapovijedanja, te da ih treba odmah riješiti. Glavni stožer odbio je odgovoriti na detaljna pitanja, ali je rekao da su poduzeti koraci za suzbijanje dezertiranja.

Dužnosnici su također istaknuli mjere usmjerene na prevenciju i zadržavanje kadra. Kako bi se smanjio broj slučajeva dezertiranja, ključno je da zapovjednici u planiranju operacija daju prednost životima vojnika, jer su oni „najvrjedniji resurs“, rekao je potpukovnik Berkal, zamjenik zapovjednika elitnog Trećeg armijskog korpusa, ranije Treće jurišne brigade. Rekao je da povjerenje često ovisi o nižem zapovjednom kadru, dočasnicima i zapovjednicima malih postrojbi, koji postavljaju standarde i provode disciplinu. „Vojnici koji osjećaju brigu od trenutka kvalitetne obuke do trenutka borbenih operacija razumiju cijenu svoje prisutnosti u ratu“, rekao je Berkal, s pozivnim znakom „Kirt“. Neki od vojnika koji su otišli bez dopusta se ipak vraćaju, prema podacima iz ljeta riječ je o 30 posto. Taras Čmut, voditelj fondacije Come Back Alive, velike ukrajinske humanitarne organizacije koja podupire vojsku, rekao je da su vlasti vjerojatno svjesne razloga iza problema, ali je pitanje imaju li kapacitet i stručnost da ga riješe. „Pitanje je hoćemo li nešto poduzeti u vezi s tim ili nećemo učiniti ništa. Ako država ne želi izgubiti rat, mora nešto učiniti u vezi s tim problemima”, zaključuje.