Piše: Darko Omeragić

Šta dati čovjeku koji već ima sve. Pa kakvo je to pitanje? Grenland, naravno. Autonomna teritorija države Danske na Arktiku koja je svojom površinom najveće ostrvo na svijetu. Ima fin pogled, južno od njega je Atlantski okean, na sjeveru je Arktički okean i Baffinov zaljev, a na zapadu je Kanada. Grenland je geografski smješten u Sjevernoj Americi, a istorijski i politički bliži je Evropi.

Zašto je Donald Trump toliko zapeo da zauzme Grenland, pogotovo ako se zna da su američki vojnici odavno na ovom ostrvu i da je Danska jedan od najstarijih američkih saveznika u Evropi? To što su Danska i SAD saveznici, pa i članovi Sjeveroatlantskog saveza Trumpu nije dovoljno. Oni bi da kupi Grenland i da to bude teritorija SAD-a. Izgovor su američki nacionalni interesi. Sigurnost prije svega. Da mu se ne uvale Rusi i Kinezi, da može razviti američki „Zlatnu kupolu“ i presretati rakete koje bi njegovi potencijalni neprijatelji mogli ispaliti prema SAD-u.

Da li je Trump na Grenlandu mogao instalirati američku opremu potrebnu za protivraketnu zaštitu SAD-a i bez ideje o kupovini ostrva? Sasvim sigurno da bi, kao što bi se sa svojom saveznicom Danskom i vlastima Grenlanda mogao dogovoriti i o eksploataciji rijetkih minerala koje ovo područje posjeduje. Pa zašto onda Trump želi posjedovati Grenland?

KRATKOROČNI CILJ

Bivši ministar vanjskih poslova Hrvatske, a danas jedan od aktivnijih vanjskopolitičkih analitičara Miro Kovač kaže:

"Ljudi često zapostavljaju kada je riječ o ljudima u politici to da oni žele ostaviti nešto kao svoju zaslugu budućim generacijama. U ovom slučaju, Trump očit želi taj Grenland dobiti i da ga po tome pamte. Ideja takvih ljudi je da tek tada nešto ostaje iza vas."

No, nije samo to da Trump želi da nakon njegovog drugog i posljednjeg mandata na čelu SAD-a želi proširiti teritoriju SAD-a. Njemu je bitno da to završi u ovoj godini, jer se u novembru u SAD-u održavaju izbori. Preuzimanje Grenlanda u ovoj godini bi za Trumpa, smatra Kovač, bio kratkoročni cilj. To bi, uz uspješnu akciju u Venecueli, za Trumpa bilo dovoljno za prikazivanje nekakvog uspjeha njegove vanjske politike.

Koliko mu je stalo do vlastitog uspjeha u ostvarenju ovog cilja pokazuje i uvođenje carina od 10 posto nekim od najmoćnijih evropskih zemalja koje su mu se suprotstavile, uz prijetnju da će ih povećati ako se nastave opirati njegovom udaru na suvereni teritorij evropske države, pri tome američke saveznice. Kako će se ova priča završiti teško je pretpostaviti. Evropa je Trumpu pružila otpor i najavila kontra mjere – ujedinjeni odgovor na carine kojima je zaprijetio zbog podrške Danskoj.

"Nećemo dopustiti da nas se ucjenjuje", poručio je danas njemački ministar finansija Lars Klingbeil nakon sastanka sa svojim francuskim kolegom Rolandom Lescureom koji je rekao:

"Ucjena između saveznika 250 godina, ucjena između prijatelja, potpuno je neprihvatljiva."

Ove sedmice će u Bruxellesu biti održan vanredni sastanak čelnika EU koji bi se trebali dogovoriti o evropskom odgovoru Washingtonu, a na stolu je paket carina na američki uvoz koji je težak 93 milijarde eura.

Njemački i francuski ministri su negirali tvrdnje američkog kolege Scota Bessenta da je Evropa preslaba zbog čega bi SAD trebao preuzeti upravljanje Grenlandom.

Trump koji često hvali svog kolegu ruskog predsjednika Vladimira Putina očito ima istu boljku. Voli zauzimati teritorije drugih zemalja. Putinova agresija na Ukrajinu je krenula pod izgovorom da je ugrožena ruska nacionalna sigurnost. Nešto slično sada radi i Trump koji za sada samo prijeti, ali se iz dosadašnjeg iskustva s njim može zaključiti da će ono što je najavio sigurno i ostvariti i to silom ili milom i da ćemo se još jednom u posljednjih nekoliko godina svojim očima uvjeriti da je sila jedina riječ koja važi u današnjem svijetu. To što piše u međunarodnom pravu njih dvojicu pretjerano ne zanima.

PISMO NORVEŠKOM PREMIJERU

U skladu s tim je i današnje zanimljivo pismo Donalda Trumpa Norveškom premijeru Jonasu Gahru Storeu u kojem ga obavještava da "ne osjeća obavezu raditi isključivo na miru", s obzirom na to „da je njegova zemlja odlučila ne dodijeliti mu Nobelovu nagradu za mir“.

"Dragi Jonase, s obzirom na to da je Vaša država odlučila da mi ne dodijeli Nobelovu nagradu za mir, iako sam zaustavio najmanje osam ratova, više ne osjećam obavezu razmišljati isključivo o miru, iako će on uvijek biti prevladavajući, nego sada mogu razmišljati o tome što je dobro i ispravno za Sjedinjene Američke Države. Danska ne može zaštititi Grenland od Rusije ili Kine. Zašto bi uopće imala 'pravo vlasništva'?", navodi se u Trumpovoj poruci.

Zanimljivo je da je Trump optužio Norvešku vladu za nedodjeljivanje Nobelove nagrade za mir, iako ono s tim priznanjem nema ništa, ali je jasno da je Trump Storeu pisao poluprijetećim tonom zbog činjenice da je Norveška stala uz Kraljevinu Dansku u nastojanju da zaštiti svoju autonomnu teritoriju.

U svijetu je odavno na snazi ona "ko nije s nama taj je protiv nas", pa je tako sa Trumpom koji zbog vlastitih ambicija želi da ga istorija zapamti kao jednog od američkih predsjednika koji su proširili teritoriju SAD-a. Interesantno je da je SAD čak 40 posto svoje današnje teritorije stekao kupovinom, od Louisane koju je Washington 1803. godine kupio od Francuske za 15 miliona dolara, preko Floride (na kojoj Trump ima svoju rezidenciju) koju je 16 godina nakon Louisane kupio od španske vlade za 5 miliona dolara. Godine 1853. Amerika je od Meksika kupila južnu Arizonu i Novi Meksiko za 10 miliona dolara, a jedna od najvažnijih kupovina se dogodila 1867. kada je Rusiji za Aljasku isplaćeno 7,2 miliona dolara.

I druge zemlje su kroz istoriju kupovale i prodavale vlastite teritorije. To je kroz istoriju bio jedan od pet glavnih načina stjecanja teritorija. No, nikada nije zabilježeno da jedna zemlja svoju saveznicu prisili da se za novac odrekne svoje teritorije.