Ali šta je s kompaktnim gradom koji je domaćin ove geopolitičke zabave?

Zahvaljujući ovoj godišnjoj invaziji, mnogi ljudi misle da Davos mora biti blještavo igralište milionera s dizajnerskim buticima, restoranima s Michelinovim zvjezdicama i hotelima s pet zvjezdica. Teško da bi mogli biti više u krivu.

Naravno, njegove čiste i uredne ulice trenutno vrve razmaženim političarima, bogatim direktorima i (najgore od svega) besplatnim novinarima, ali ostatak godine to je osvježavajuće nepretenciozno mjesto. Nije ni približno otmjeno kao Gstaad. Mnogo je prizemnije. 

Davos, najviši grad u Evropi, sa 1560 metara nadmorske visine, poznat je po zimskim sportovima, ali je idealan i za ljetno planinarenje, sa rutama za sve nivoe znanja, od epskih planinarskih tura do laganih šetnji. Moderni centar grada je bezličan i neinspirativan, ali za nekoliko minuta ste na otvorenom krajoliku. I kakav krajolik! Doline su bujne i zelene, a planine koje se nadvijaju nad vama oduzimaju dah. Ali Davos nije samo krajolik. Bogat je i historijom. Evo nekoliko mojih omiljenih stvari, a sve su mnogo zabavnije od WEF-a.

Čarobna planina

Ono što je Davos proslavilo nisu bili zimski sportovi, već tuberkuloza. Do uvođenja antibiotika nije bilo lijeka za tuberkulozu, ali planinski zrak i sunčeva svjetlost izgleda da su oboljelima činili dobro, pa se ovo utočište na velikim visinama ispunilo ljudima koji su se nadali predahu od ove smrtonosne bolesti.

Robert Louis Stevenson napisao je roman "Ostrvo s blagom" u sanatoriju u Davosu, a kada je Thomas Mann došao ovdje da posjeti svoju bolesnu suprugu, to ga je inspirisalo da napiše svoje remek-djelo, "Čarobnu planinu". Mannov jezivi roman inspirisan je nekoliko sanatorijuma, uključujući Berghotel Schatzalp (www.schatzalp.ch), impozantnu građevinu u secesijskom stilu smještenu 300 metara iznad Davosa (s centrom grada povezuje ga neobična uspinjača). To je odlična polazna tačka za neke super planinarske ture - susjedni Alpski vrt se pojavljuje u Monty Donovom TV serijalu "Vrtovi Rhinelanda", a atmosferska zgrada je arhitektonski majstor.

Jezivi pejzaži

Zbog svog ljekovitog ugleda, Davos je privlačio sve vrste drugih bolesnih osoba, a onaj koji je ostavio najveći trag bio je njemački ekspresionistički umjetnik Ernst Ludwig Kirchner. Kirchner je došao ovdje na oporavak 1917. godine, nakon što je doživio nervni slom dok je služio u njemačkoj vojsci tokom Prvog svjetskog rata (Nijemci su bili mnogo popustljiviji po tom pitanju), i ostao je ovdje do svoje smrti, u 58. godini života, 1938. godine.

Tokom tih 21 godine, Kirchner je naslikao bezbroj slika pejzaža oko Davosa, od kojih su mnoge sada izložene u Kirchnerovom muzeju, jedinoj galeriji na svijetu posvećenoj njegovom jezivom radu. Galerija je minimalističko remek-djelo, okupano prirodnim svjetlom, a postavka se stalno mijenja, tako da čak i ako ste već bili tamo, sigurno ćete vidjeti nešto novo.

Uspavana sela

Ernst Ludwig Kirchner je živio u tri kuće tokom svojih 21 godine u Davosu. Stoljeće kasnije, sve su još uvijek ovdje. Nijedna od njih nije otvorena za javnost, ali to zapravo nije ni bitno, šetnja između njih tri čini fantastičnu turu.

Prošećite uz obalu rijeke do uspavanog sela Frauenkirch, a zatim 400 metara uzbrdo do Stafelalpa, alpskog zaseoka iznad granice šume, gdje je živio kada je prvi put došao u Davos. Na putu nazad potražite In den Lärchen, robusnu seosku kuću u kojoj je živio nekoliko godina početkom 1920-ih.

Završavate u Wildbodenu, još jednoj seoskoj kući u kojoj je proveo posljednjih 15 godina svog života. Progonjen od strane nacista, koji su njegov rad osudili kao "degenerativan", i uznemiren usponom Švicarske nacističke stranke (čiji je vođa živio u Davosu), 1938. godine pucao je u sebe na polju ispred ove kuće. Njegov grob se nalazi na susjednom groblju, šumovitom proplanku punom zimzelenog drveća.

Kraljevo omiljeno skijalište

Razvoj Davosa kao lječilišta imao je odlučujući utjecaj na njegovu arhitekturu. Njegovi sanatoriji izgrađeni su u modernističkom stilu, a kasniji razvoji su slijedili taj primjer. Shodno tome, panorama Davosa je svijet daleko od rustikalnog stila koji obično povezujemo sa Švicarskom. Međutim, ako želite nešto slikovitije, Klosters je udaljen samo osam milja.

Manji i tiši od Davosa, to je šarmantno mjesto, puno tradicionalne alpske arhitekture. U Britaniji je poznat kao omiljeno skijalište kralja Charlesa, ali nudi mnogo više od zimskih sportova. Uprkos nekoliko vijekova turizma, i dalje se osjeća kao ruralno selo, mjesto s dubokom vezom sa selom i ritmovima seoskog života.

Željezničko čudo

Švicarska besprijekorna željeznička mreža jedno je od čuda zapadnog svijeta, a pruga u oba smjera od Davosa jedna je od najspektakularnijih dionica u zemlji. Dionica između Klostersa i Davosa je dramatična, ali daljnje putovanje od Davosa do Filisura je još impresivnije, zaobilazeći strme provalije i vijugajući preko uskih vijadukta (pripazite na vrtoglavi Wiesnerov vijadukt, ali ako ne volite visinu, onda nemojte gledati dolje).

Odmah iza Filisura nalazi se monumentalni vijadukt Landwasser, jedna od najznačajnijih znamenitosti u Švicarskoj. Nije ni čudo što je ova impresivna ruta sada na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Ako planirate puno putovati, možda bi vam bilo bolje da kupite Swiss Travel Pass koji omogućava neograničeno putovanje švicarskim vozovima, brodovima, tramvajima i autobusima, plus ulaz u većinu muzeja. Trodnevna karta košta 238 funti, ali dnevne cijene za duže karte su nešto jeftinije.