Piše: Mustafa Cerić 

"Dragi moji pratioci,

dužan sam vam istinu — i dužan sam vam izvinjenje.

Kao i mnogi dobronamjerni Bošnjaci, i ja sam nasjeo na emotivnu priču Hayat TV-a da ga BH Telecom navodno želi ugasiti. Povjerovao sam u narativ “napada na naš glas”, u patetiku i paniku, u dramatičnu sliku da je “na udaru ramazanski program”, “na udaru istina”, “na udaru narod”.

I pogriješio sam.

Jer spoznajna istina nije ono što nas najviše uzdrma — nego ono što najviše objašnjava.

Istina je, koliko god bila neugodna, sasvim drugačija: nije Hayat žrtva BH Telecoma, nego Hayat — svjesno ili nesvjesno — ruši BH Telecom. I ruše ga na način koji može koštati sve nas.

U srcu ovog sukoba nije nikakva plemenita borba za slobodu medija, već priča o ugovorima, pravima distribucije i novcu. Priča u kojoj se pojavljuje firma koja polaže prava na distribuciju Hayata i drugih kanala, sa zahtjevom teškim oko 25 miliona KM, i trag koji vodi van Bosne i Hercegovine. U toj priči BH Telecom, kao javna kompanija, pokušava zaštititi sebe od tužbi i milionskih gubitaka, a Hayat mjesecima šuti tamo gdje bi morao govoriti jasno.

I tu je suština: kada šutiš o ugovornoj pozadini, a vičeš o “gašenju”, ti ne braniš istinu — ti je zamjenjuješ emocijom.

Zato vam se izvinjavam.

Izvinjavam se što sam, u dobrom uvjerenju, širio priču koja se sada pokazuje kao manipulativna i opasna. Što sam učestvovao u atmosferi histerije, umjesto da tražim činjenice. Što sam, makar i nesvjesno, pomogao da se naruši povjerenje u ono što je državna infrastruktura — u sistem koji je već dovoljno načet.

Jer kad se ruši BH Telecom, ne ruši se “neka firma”.

Ruši se državni kapacitet.

Ruši se naš novac.

Ruši se naša zajednička mreža.

Ruši se jedna od rijetkih poluga koje nas još drže da budemo država, a ne plijen.

A ako je ovo što gledamo zaista “zadnji ekser u mrtvački kofer bosanske nacionalne i državne časti”, onda to neće doći od neprijatelja izvana — nego od naše slabosti iznutra: od lakovjernosti, od neprovjerenih emocija, od medijske halabuke koja glumi patriotizam, a proizvodi štetu.

Zato danas biram da stanem na stranu činjenica, a ne performansa.

Na stranu istine, a ne galame.

Na stranu države, a ne manipulacije.

Ne moramo voljeti BH Telecom da bismo razumjeli da ga ne smijemo razvaljivati lažima.

Ne moramo mrziti Hayat da bismo vidjeli kad se igra prljavo.

Hvala vam što me pratite, što me ispravljate i što zajedno učimo da ljubav prema Bosni i Hercegovini nije u tome da vjeruješ svemu što zvuči “naše”, nego da braniš ono što je istinito — čak i kad zaboli.

Od danas: manje patetike, više dokaza.

Manje navijanja, više odgovornosti.

Manje “priče”, više istine.

Na kraju hoću da se zna:

Ovo nije riječ ni na koji način protiv Hayat TV, ali jeste riječ istine za BH Telecom s dovom Milostivom Allahu da Bošnjaci dodju pamete i rade zajedno za naš spas od dušmana, kojih ima dovoljno mnogo da bismo ih još proizvodili i medju nama samima.