Piše: Tomislav Klauški (24sata)

Pticama vjevericama, zmijama, mravima, kiši, vjetru, rosi, suncu, Mjesecu, "svima koje je njegov montažni objekt ugrozio i svima kojima je time nanio štetu i duševne boli", "svima koje je doveo u tako neugodnu situaciju", njegovom selu, općini, županiji...

Samo se nije ispričao hrvatskoj državi čije propise je prekršio.

Pjevač koji se toliko poziva na hrvatsku državu, pa čak i u svojoj objavi povodom informacije da mu je građevinska inspekcija naložila da u roku od 90 dana ukloni bespravno izgrađeni objekt u Čavoglavama, kad je posegnuo za vlastitim stihovima "Znaj da te ispod ovog neba narod tvoj ljubi, Domovina treba", nije se ispričao državi koju je oštetio i čije propise je pogazio.

I to ne prvi puta.

Porez, terasa...

Još 2007. godine Porezna uprava utvrdila je da Thompson nije prijavio prihod od 3,69 milijuna kuna te poslala rješenje prema kojemu je morao uplatiti oko 1,2 milijuna kuna, što je potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu iz 2014. godine.

Godinama ga je pratila optužba da je primio pola milijuna eura iz HDZ-ovih crnih fondova da u kampanji ne pjeva za HSP.
Također, godinama je bio na udaru tužbi svojih susjeda u Splitu zbog uzurpacije najslavnije hrvatske terase na kojoj je napravio bazen. A medijske arhive podsjećaju da se prije desetak godina nalazio pod prekršajnom prijavom zbog uzvika "Za dom spremni". Naravno, bilo je to prije dvostrukih konotacija i prije nego što je postao režimski pjevač.

A sada, taj pjevač koji slavi domovinu i domoljublje, poziva se na ljubav prema Hrvatskoj, maše zastavama i krunicama od dronova, izruguje se rješenjem Građevinske inspekcije Državnog inspektorata oko bespravno izgrađenog objekta.

Dakle, izruguje se s hrvatskom državom.

Glumi žrtvu

"Spreman sam snositi sve posljedice, pa i one da me se zbog toga stavi na stup srama i da zbog toga trebam otići i na robiju", rugao se Thompson u svojoj objavi na Facebooku, predstavljajući se kao žrtva sistema. Hrvatskog, ne jugoslavenskog ili komunističkog o koje se tako često spotiče i o kojima toliko nariče.

Jer, trebala bi to biti ultimativna manifestacija domoljublja - poštivanje zakona, plaćanje poreza, vađenje dozvola...

A ne da se domoljubljem koristi kao alibijem upravo za izbjegavanje tih zakona, pravila, propisa, obaveza.

Što veći domoljub, to manja odgovornost prema domovini.

Thompson se sprdao i ismijavao zbog rješenja građevinske inspekcije: ispričavao se pticama, vjevericama, zmijama i mravima što im je oduzeo njihov komoditet i obećavao da će im zasaditi duplo više grmlja, trave i šikare koja im je oduzeta, ispričavao se kiši, vjetru, a i rosi kojima je oduzeo tih dvjestotinjak kvadrata da se spuste na to velebno prostranstvo, ispričavao se suncu kojemu je oduzeo pravo da baca sjaj i zrake na to mjesto, a i mjesecu jer mu je zaklonio njegov zagarantirani prostor".

Ali se nijednom riječi nije ispričao hrvatskoj državi što je kršio njezine propise. Kako se toga nije sjetio? Zar mu je država zadnja na pameti?

Nema isprike

"Nisam znao da će to ugroziti moje selo, općinu, županiju, priznajem pogriješio sam, zakon i pravila moraju se poštivati", sarkastično je poručio Thompson, nakon što se izrugivao s tim zakonima i pravilima.

Najveći domoljubi, očito, nikad ne priznaju grešku. Kad je priznaju, onda se rugaju. Rugaju se hrvatskoj državi.

To je lekcija koju smo naučili od najvećih domoljuba proteklih tridesetak godina. Država mora služiti njihovim interesima, ambicijama, često i pohlepi. Zakoni i pravila oblikuju se u skladu s njihovim potrebama, još otkako je tvorac hrvatske države Franjo  Tuđman otkupio nacionaliziranu vilu u Nazorovoj dan prije stupanja na snagu zakona kojim se to onemogućava.

Zakoni se najmanje odnose na one koji se na državu najviše pozivaju, koji domoljubljem najviše paradiraju, zastavama najupornije mašu.

Pohlepa prema domovini

Ljubav prema domovini nisu dokazivali plaćanjem poreza, vađenjem građevinskih dozvola, prijavljivanjem prihoda, prihvaćanjem sankcija, nego upravo suprotno: varanjem države, njezinim guljenjem, zakidanjem i pljačkanjem, isisavanjem proračuna, zaobilaženjem procedura, političkom zaštitom...

Marko Perković Thompson od svog domoljublja lijepo i vrlo lagodno živi, kao što možda tako lijepo i lagodno ne bi živio kad bi ovisio samo o svojim pjesmama. 

I upravo zato što se pretvorio u domoljubnog trubadura, čarobnog frulaša domoljubne desnice, režimskog pjevača kojeg slave premijer, ministri i članovi vladajuće stranke, od njega bi se očekivalo da savjesno i predano ispunjava obaveze prema hrvatskoj državi.

Umjesto toga, on joj se ruga. Ismijava se njezinim zakonima i tijelima. Sprda se s njezinim odlukama. Ponižava sve svoje fanove koji plaćaju poreze, poštuju zakone, slijede pravila i propise.  

Najveći domoljubi pronose mantru da nitko i ništa ne smije biti iznad hrvatske države.

Osim njih samih.