Stanje u Rudniku i Termoelektrani Ugljevik ulazi u najtežu fazu od osnivanja preduzeća. Sve je izvjesnije da termoelektrana neće krenuti sa radom duže vrijeme, a prema informacijama iz firme i zaposlenih razmatraju se tri opcije.

Prva podrazumijeva potpuno stajanje proizvodnje na period od četiri do šest mjeseci, uz rad samo na otkrivci i slanje velikog broja radnika na prinudni odmor.

Druga opcija je uvođenje trećih lica u otkrivku, što bi dodatno ugrozilo domaću radnu snagu i otvorilo prostor za nova sporna rješenja.

Treća, najgora opcija, jeste pokretanje stečaja preduzeća.

Među radnicima se već osjeća strah i neizvjesnost.

Ljudi su opterećeni kreditima, skupim troškovima života i egzistencijalnom neizvjesnošću.

Mnogi se pitaju kako će preživjeti mjesece bez pune plate ili sa minimalnim primanjima, dok se o njihovoj sudbini odlučuje iza zatvorenih vrata.

Na sve to se nadovezuje neriješen problem sa „Komsarom“, činjenica da koncesija nikada nije vraćena, kao i ogromni tekući dugovi termoelektrane.

Mehanizacija je u lošem stanju, nedovoljna i tehnički zapuštena, što dodatno otežava ionako tešku situaciju na kopu.

Posebno zabrinjava pokušaj da se zataška nestručno vođenje otkrivke u vrijeme mandata bivšeg direktora Dragiše Vidakovića, kao i  eksproprijacija sprovedena tokom mandata Dike Cvjetinovića.

Upravo su te odluke i potezi doveli do današnjeg stanja – nemogućnosti da se kopa ugalj, zastoja u proizvodnji i potpune blokade sistema.

Kao simbol propadanja, danas na kopu stoji mašina vrijedna preko sedam miliona maraka, koja leži u rupi i prijeti da bude zatrpana usljed klizišta.

Umjesto da bude u funkciji proizvodnje, ona postaje nijemi svjedok neodgovornog upravljanja i propuštenih prilika.

Sve navedeno govori da stanje u RiTE Ugljevik nije nastalo preko noći, već je rezultat godina loših odluka, političkog uticaja, nestručnog rukovođenja i kriminalnih radnji.

Najveći teret sada nose radnici i njihove porodice.

Ako se hitno ne preduzmu ozbiljne i odgovorne mjere, Ugljevik prijeti da postane još jedan primjer kako se sistematski uništava jedno od strateški najvažnijih preduzeća u Republici Srpskoj – na štetu radnika, lokalne zajednice i cijelog elektroenergetskog sistema.

(BN)