Moralni užas koji stvara druga administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa je neosporan. Smaknuće Alexa Prettija, 37-godišnjeg medicinskog tehničara i američkog državljanina, koje su na ulici Minneapolisa u Minnesoti proveli agenti Imigracijske i carinske službe (ICE) i Granične policije Sjedinjenih Država, snimljeno je iz svakog kuta zahvaljujući hrabrim promatračima i vidjeli su ga ljudi širom svijeta.

Prethodilo mu je javno ubistvo Renée Nicole Good, 37-godišnje majke iz Minneapolisa, također američke državljanke, ranije ovog mjeseca, i nepoznat broj neviđenih smrti i nestanaka u američkim koncentracijskim logorima kakav je “Alligator Alcatraz“.

S obzirom na sve to, radikalno je postalo pragmatično. Trumpa i sve ostale odgovorne za ove zločine treba opozvati i osuditi. ICE treba raspustiti, kao i Ministarstvo nacionalne sigurnosti čiji je dio. A ljude koji su ubijali – u javnosti i daleko od njezinih očiiju – treba istražiti i izvesti pred sudiju i porotu.

Putem Hitlera i Staljina

No, logika ovih ubistava jednako je važna kao i sama ubistva. Moralni užas, premda je istinit sam po sebi, ujedno je i svjedok laži i bezakonja ove administracije – političke logike poznate iz totalitarnih režima Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke u 20. stoljeću, te iz pokušaja da se vladavina zakona zamijeni osobnom tiranijom.

U ustavnom poretku poput onog u Sjedinjenim Državama zakon vrijedi uvijek i svugdje. U republici poput Amerike on vrijedi za svakoga. Da bi razgradio tu logiku zakona, tiranin u sistemu traži pukotine koje se može razvaliti.

Jedna od tih pukotina je granica, mjesto gdje država završava. Budući da tamo završava i primjena zakona, očekivan potez tiranina je da cijelu zemlju pretvori u granicu, prostor u kojem ne vrijede nikakva pravila. Josif Staljin to je učinio 1930-ih s deportacijama iz pograničnih područja, koja su bila uvod u Veliki teror. Učinio je to i Hitler 1938. imigracijskim racijama protiv Židova bez dokumenata, kojima ih je prisilio na bijeg iz zemlje.

Javna smaknuća

Trump, prema vlastitu i priznanju svojih ministara, slijedi isti obrazac. Koristi ICE, nominalno graničnu agenciju, da svoje hirove nametne saveznoj državi koju je odabrao – uporištu Demokratske stranke u kojem građanski idealizam ima duboke korijene. Protivno je zakonu napadati neki grad iz političkih razloga ili preplaviti njegove ulice saveznim agentima kako bi prikupljali informacije o biračima te države.

Granica tako postaje izlika za kršenje zakona, svugdje i u svakom trenutku i protiv bilo koga. To je pukotina koju se može rascijepiti. Klin su laži što počinju kao klišeji i memovi koje nam vlast uporno zabija u glavu i koje mediji ponavljaju, bezumno i zlobno.

Jedan od tih klišeja je “provođenje zakona”, izraz koji se ponavlja i ponavlja kao kakva čarobna riječ. “Provođenje zakona” nije imenica poput “stola” ili “kuće”; to nije određena stvar. To je radnja, proces koji Amerikanci imaju pravo vidjeti i o njemu sami suditi. Ljudi koji provode zakon ne nose maske, ne provaljuju, ne nasrću, ne batinaju niti ubijaju kad ih je volja. Javna smaknuća koja provode Trumpovi siledžije nanose golemu štetu lokalnim, državnim i saveznim vlastima čiji je posao učinkovito čuvanje reda, osobito kad se ovakav državni teror nazove “provođenjem zakona”.

Klevetanje ubijenih

Laži se nastavljaju kroz provokativna izvrtanja, ono što sam u svojoj knjizi O tiraniji nazvao “opasnim riječima”. U ovom slučaju, Trumpova administracija koristi tiranima omiljene pojmove “terorist” i “ekstremist” da okleveće one koje ubija svojim postupcima. Njihovo “komuniciranje” odražava ono što je Hannah Arendt nazvala “banalnošću zla” – ili, kako je rekao Václav Havel, zlom banalnosti. Riječi postaju stvarnost uz saradnju onih koji ih slušaju.

U tom smislu, oni koji aktivno lažu suučesnici su u ubistvima u Minnesoti i u onima koja će tek doći. No, suučesnici su i oni u medijima koji odluče propagandu tretirati kao stvarnost, koji kreću od laži umjesto od događaja. Granica je pukotina, laži su klin, a ljudi koji prihvaćaju te laži razvaljuju pukotinu. Riječi su važne, bile tek izgovorene ili ponovljene. One stvaraju atmosferu, one normaliziraju – ali ne moraju. Na nama je da odaberemo vidjeti, da stvari nazovemo pravim imenom, da osudimo one koji lažu.

Iza moralnog užasa ovih javnih smaknuća stoji politička logika. To dvoje je povezano. Oni koji se suprotstavljaju bezakonju i lažima Trumpove administracije to razumiju. U Minneapolisu i na mnogim drugim mjestima, oni čine pravu stvar – i daju ugroženoj američkoj republici najbolju šansu da opstane.

Timothy Snyder je prvi šef katedre za modernu evropsku historiju na Munk School of Global Affairs and Public Policy Univerziteta u Torontu te stalni saradnik Instituta za humanističke nauke u Beču. Napisao je i uredio dvadeset knjiga.