Zvaničnici Trojke se od početka mandata javno hvale kako su Bosnu i Hercegovinu "vratili na međunarodnu mapu", kako su boravili na svim važnim adresama, a neki, poput Denisa Bećirovića, i više puta. 

Otprilike, sve su oni uradili što oni bivši - nisu. To, naravno, nije ni blizu istine, piše Stav.ba.

Posebno se hvale kako su navodno zaustavili snage koje rade protiv države. Kako, niko ne zna. Njihove tvrdnje uglavnom ostaju bez konkretnih dokaza. Javnost dobija fotografije, video snimke, fraze i samohvalu, ali ne i mjerljive političke rezultate.

Često od njih samih možemo čuti kako su održavali "sadržajne i važne sastanke" na mjestima "gdje se donose odluke", imali "intenzivne sastanke", "poslali snažne poruke", "argumentirano informirali zvaničnike", "razbijali laži", "iskazivali opredijeljenost", "naglašavati mogućnosti", "osvjetljavali politike"...

Lažni narativ

Posebno je to bilo naglašeno nakon pravosnažne presude Suda BiH kojom je Miloradu Dodiku oduzet mandat predsjednika RS. Iako s tim sudskim procesom Trojka nema nikakve veze, čuli su se pobjednički tonovi. Čuli smo da je Dodik "gotov", da je riječ o kraju njegove političke karijere, a ovih dana čujemo i da je "politički leš". Uslijedili su hvalospjevi o tome kako vlast "radi sjajan posao" i kako je to rezultat njihove politike. Međutim, stvarnost je značajno drugačija. 

Upozorenja da Dodiku jeste oduzet mandat, ali da je uprkos jasnoj presudi Suda BiH ostao na čelu SNSD-a i tako zadržao faktičku moć i uticaj iz Trojke ne žele da čuju. Ponašaju se kao da Dodik ne postoji i kao da su stvarno raskinuli koaliciju s njim i "počistili ga bagerima".

Dok Trojka i populista Bećirović u javnom prostoru pokušavaju kreirati narativ kako su savladali Dodika, stvarnost je potpuno drugačija. Dodik i dalje ima svu moć u entitetu RS, ali preko svojih ministara u Vijeću ministara i člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović i u državi. Uz to, pojavljuje ili će se pojaviti na, kako to iz Trojke vole reći, na "važnim adresama" i "mjestima gdje se donose odluke". 

Govori se o njegovom pojavljivanju u Washingtonu, o pozivu na Molitveni doručak, a već je imao sastanak s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom (za kojim je raspisana potjernica zbog ratnih zločina) u Tel Avivu, političarem čiji ogroman utjecaj u Sjedinjenim Američkim Državama niko ozbiljan ne dovodi u pitanje. 

Cijela Dodikova posjeta Tel Avivu svedena je na njegovu blentavu tezu "o vraćanju Hagade u Izrael", pa se u Trojci i većem dijelu sarajevskih medija utrkuju da mu poruče kako od toga nema ništa. Dobili su "medijsku žvaku", brane Hagadu od Dodika, dok suštinski problem ne vide.

Mediji bliski Trojci i tzv. analitičari grčevito pokušavaju umanjiti značaj Molitvenog doručka, posjete Izraelu i međunarodnih kontakata koje Dodik ostvaruje. Sve se relativizira, ismijava ili proglašava nevažnim. A činjenice govore suprotno. Očigledno je da višegodišnje lobiranje, skupi ugovori u novim geopolitičkim okolnostima daju određene rezultate.

Na unutrašnjem planu, kao što rekosmo, slika je još jasnija. Ko god poznaje političke odnose u entitetu RS zna da je Dodik i dalje „predsjednik predsjednicima“, ministrima, direktorima i stranačkim funkcionerima. Iako je formalno „samo“ predsjednik najjače stranke u RS-u, on se i dalje pita za sve ključne odluke. Njegova politička moć nije nestala, niti je (neprovedenom) presudom isparila, kako se to pokušava predstaviti.

Paralelna stvarnost

Zato ostaje ključno pitanje: zašto Trojka laže?

Da li da bi prikrila vlastiti nerad i izostanak konkretnih međunarodnih rezultata, ili zbog elementarnog neznanja o tome kako funkcionišu politika i odnosi moći u svijetu?

Dakle, Dodiku su u mandatu Trojke i Bećirovića ukinute američke sankcije. On danas slobodno putuje i sastaje se sa brojnim zvaničnicima. Ni Trojka ni Bećirović ne znaju, niti smiju da pitaju, kakav su stvarno dogovor Amerikanci postigli s Dodikom. Ne usuđuju se ni da insitiraju na potpunom provođenju sudske presude, po kojoj Dodik ne može ostati ni na poziciji predsjednika SNSD-a.

Bez uklanjanja sa čela SNSD-a, Dodik će nastaviti da provodi svoju agendu. Putovat će, lobirat će, i koristiti plodno islamofobno tlo za priče o "radikalnim muslimanima koji ugrožavaju hrišćane Srbe".

Umjesto kontralobiranja i pritiska da Dodik stvarno bude uklonjen iz političkog života, Trojka, ali i dobar dio ostalih probosanskih stranaka, kao i sarajevski mediji, devet mjeseci prije izbora bave se kandidaturama za Predsjedništvo. Bećirović okuplja beskorisne savjete i donosi još beskorisnije zaključke, Konaković se obračunava s medijima i "mahala" po Facebooku, Nikšić gura Federaciju u dužničko ropstvo, Ćudićka se hvali nikome osim njoj bitnim pozicijama u Vijeću Evrope, Helez u svom stilu "udara k'o maksim po diviziji", pogubljeni Forto probleme BHRT-a i prijevoznika "rješava" izjavama i saopćenjima...i svi zajedno lažu građane da je "Dodik gotov".

Kada se u ovu laž kojom se stvara paralelna stvarnost umota nerad, neznanje i populizam, onda je to opasno po državu.