Okeani širom planete postaju sve tamniji. Šta se zapravo dešava? U promjeni koja već mijenja čitave ekosisteme, otvorena mora propuštaju sve manje svjetlosti. Naučnici još ne razumiju u potpunosti posljedice ovog fenomena, ali nada i dalje postoji, kaže okeanograf Tim Smith.

U sumrak, gotovo nečujno i uglavnom neprimijećeno, u okeanima se odvija najveća migracija biomase na Zemlji. Bilioni sitnih organizama, zooplankton, kril i ribe fenjeraši, istovremeno se podižu iz dubina ka površini. Tokom noći se hrane zaštićeni od predatora, a s izlaskom sunca ponovo se povlače u dubinu.

Kretanje Sunca i Mjeseca određuje ritam života mnogih morskih vrsta. Međutim, posljednjih decenija naučnici primjećuju da se veliki dijelovi okeanske površine misteriozno zatamnjuju.

Kako je otkriveno da okeani tamne?

Naučnici su analizirali dvije decenije satelitskih podataka kako bi pratili optička svojstva okeana. Uočili su velike, povezane oblasti u kojima voda postaje neprozirnija. Procjene pokazuju da je oko jedne petine svjetskih okeana na neki način potamnjelo.

Zašto se to dešava?

U priobalnim zonama uzrok je povezan s rijekama. Promjene u korištenju zemljišta (prelazak sa šuma na poljoprivredu) uzrokuju ispiranje više čestica i organskih materija u vodu, što joj daje tamniju boju.

Na otvorenom moru promjene su povezane s klimatskim promjenama. Rast temperature okeana i promjene u salinitetu utječu na cirkulaciju vode, što pogoduje naglom bujanju fitoplanktona koji blokira prodor svjetlosti u dubinu.

Kako to utječe na život u okeanu?

Tamnjenje okeana mijenja čitav lanac ishrane. Ako svjetlost ne prodire duboko, prostor u kojem organizmi mogu živjeti i hraniti se se smanjuje. To povećava konkurenciju i mijenja odnose između predatora i plijena, što može imati ozbiljne posljedice po globalno ribarstvo.

Ribe koje se oslanjaju na vid, poput tuna, mogle bi biti primorane da ostaju bliže površini. Istovremeno, fitoplankton, koji proizvodi oko polovine kisika na planeti, mijenja dubinu na kojoj može obavljati fotosintezu.

Globalne posljedice i ciklus ugljika

Čak i slaba mjesečina ima značaj za orijentaciju morskih vrsta. Kako voda postaje mutnija, ova svjetlost teže prodire, mijenjajući noćni život okeana. Također, tamnjenje utječe na ciklus ugljika, ako zooplankton ostaje bliže površini, manje ugljika se „zaključava“ u dubinama, što može ubrzati klimatske promjene.

Ima li razloga za optimizam?

U priobalnim područjima boljim upravljanjem poljoprivredom i smanjenjem zagađenja voda može ponovo postati bistrija. Na otvorenom moru situacija je složenija i zahtijeva decenije za oporavak. Ipak, okeani pokazuju sposobnost regeneracije, posebno u zaštićenim morskim zonama. Njihova zaštita nije samo pitanje očuvanja prirode, već i opstanka života na Zemlji, prenosi Raport.