Posao vojnog planera scenarija nikada nije bio teži. Samo ovih mjeseci Donald Trump je oteo venecuelanskog despota, zaprijetio oružanom akcijom protiv Kolumbije, Kube, Irana i Meksika, započeo sukob s NATO saveznicima oko Grenlanda i konačno se dokopao Nobelove medalje za mir (bez da ju je zapravo osvojio). Ko je sve to mogao predvidjeti?

U alarmantnoj mjeri, rat i mir sada ovise o hirovima nekolicine taštih staraca. Vladimir Putin je odlučan dodati kvadratne kilometre Rusiji, bez obzira na to koliko Rusa pogine ili osiromaši u tom procesu. Hoće li Kina napasti Tajvan, ovisi o Xiju Jinpingu, koji žudi za poglavljem u historijskim knjigama i prilikom da oda počast svom pokojnom ocu, koji je svojedobno bio zvaničnik zadužen za povrat otoka. Trump je najnepredvidljiviji od svih, vitlajući američkom vatrenom moći nasumično kako bi svom egu osigurao kratkotrajne doze dopamina.

Ipak, upravo je onda kada je planiranje scenarija teško, ono i najvažnije. Carlo Masala sa Univerziteta Bundeswehr nudi žestok primjer. U kratkoj knjizi, nedavno prevedenoj s njemačkog, on koristi dvogodišnje podatke, istraživanja i razgovore s zvaničnicima i vojnim planerima kako bi ponudio scenarij ruske pobjede u Ukrajini. Mnogi na Zapadu su umorni od tamošnjeg rata. Neki su u iskušenju povjerovati da bi davanje Putinu onoga što želi moglo donijeti mir. Masala izlaže kamo bi takvo “pusto razmišljanje” moglo dovesti.

Putinov “mir” i novi poredak

U njegovoj viziji, Amerika prisiljava Ukrajinu na sumorno primirje, pri čemu Rusija okupira petinu ukrajinskog teritorija. Putin proglašava pobjedu. Populisti u Evropi, uključujući i buduću francusku predsjednicu, prekoravaju liberalne “ratne huškače” zbog tako izdašne podrške Ukrajini, čime su navodno nepotrebno produžili borbe i ispraznili nacionalne blagajne u Evropi. Amerika oštro smanjuje broj vojnika stacioniranih u Evropi i premješta ih u Aziju.

Neočekivano, Putin podnosi ostavku i postavlja mladog tehnokratu za svog nasljednika. Novi predsjednik govori o zatopljenju odnosa sa Zapadom. Međutim, Putin ne nestaje u potpunosti sa scene. On i dalje služi kao šef tajanstvenog tijela zvanog Zaklada Nova Rusija.

U okupiranim dijelovima Ukrajine “nova” Rusija se ponaša slično kao i stara. Autobusima se dovoze horde ruskih doseljenika. Ukrajinci koji se odbiju pokoriti Moskvi šalju se u logore za preodgoj. Više od milion izbjeglica bježi iz zemlje. Proukrajinski gerilci redovito napadaju policijske stanice, što izaziva jezivu odmazdu okupatora nad civilima. U dijelovima Ukrajine koji ostaju slobodni, zakuhavaju se problemi. Vozovi puni mladih, obrazovanih Ukrajinaca odlaze u emigraciju. Ekonomija propada. Politika postaje prljavija. Predsjednik Volodimir Zelenski raspisuje izbore i gubi.

Testiranje NATO-a

Rusija se ponovno naoružava. Na tajnom vijeću koje uključuje bliskog saradnika “umirovljenog” Putina, kuju se planovi za potkopavanje NATO-a bez izazivanja izravnog sukoba koji bi Rusija mogla izgubiti. Svaki napad morao bi biti iznenađenje, ne ostavljajući NATO-u vremena za pripremu, sugerira Putinov saradnik. Istovremeno, lidere NATO-a trebalo bi uvjeriti da su ruski ciljevi ograničeni, čime bi se smanjio njihov poticaj za snažan odgovor. Ako bi, suprotno očekivanjima, NATO odgovorio silom, ruske bi se snage brzo povukle. Ako ne, mogle bi zadržati ono što su osvojile.

U Masalinom scenariju, Kremlj započinje stvaranjem smetnji na dalekim lokacijama. Ruski plaćenici u Maliju pod prijetnjom oružjem tjeraju seljane na brodove prema Europi. Prestravljeni da će još jedna izbjeglička kriza ojačati ekstremnu desnicu, evropski lideri šalju ratne brodove u Sredozemlje, slabeći odbranu NATO-a na Baltiku. Kina uslužno zauzima sporni greben u Južnom kineskom moru, a s njim i punu pozornost američkih vojnih zapovjednika.

Tada Rusija udara. Dvije brigade maskiranih vojnika zauzimaju mali estonski grad Narvu. Brzo svladavaju estonske graničare i nailaze na slab otpor mještana, koji su većinom govornici ruskog jezika i godinama su hranjeni bujicom pro-kremljovskih dezinformacija. Ovo je izravan napad na tlo NATO-a i trebao bi aktivirati Član 5, garanciju da je napad na jednu članicu NATO-a napad na sve.

Pad “globalnog šerifa”

Ali postoje prepreke. Ruske trupe prerušene u turiste zauzele su rijetko naseljen estonski otok, otežavajući NATO-u pomorsko pojačanje malom garnizonu na estonskom kopnu. Američki predsjednik mora odlučiti hoće li prikupiti nadmoćnu silu kako bi odbio osvajače u Narvi, riskirajući u svojoj glavi “treći svjetski rat”, ili dopustiti Rusiji da nastavi okupirati teritorij NATO-a, čime bi se Članak 5 izvrgnuo ruglu.

U kontaktima s Bijelom kućom, ruski emisari uvelike preuveličavaju mjeru u kojoj su govornici ruskog jezika bili zlostavljani u Estoniji i mračno nagovještavaju da bi Kremlj upotrijebio nuklearno oružje ako NATO napadne njegove trupe u Narvi, što je blef. Američki predsjednik guta obje priče. Odbija riskirati veliki rat zbog malog estonskog grada. Insajderi u Kremlju tiho slave svoju tačnu procjenu političke slabosti Zapada.

Ponesen lakom pobjedom, režim objavljuje još jednu domoljubnu bombu. Rusija će se do 2030. spojiti s Bjelorusijom pod jednim predsjednikom. Nije teško pogoditi ko bi to mogao biti. Evropski lideri, uz neke populističko-desničarske iznimke, užasnuti su otkrićem da se stara sigurnosna arhitektura koja ih je štitila od Rusije urušila. Xi Jinping je oduševljen demonstracijom da Amerika neće stati uz svoje saveznike. Globalni šerif je otišao u mirovinu. Tipovi koji manje poštuju zakon sada su slobodni komadati svijet.

Na što upozorava scenarij

Ovo je očaravajuća i jeziva priča. No, jedan rizik pisanja knjige s crnim upozorenjima jest taj da bi do trenutka njeza objavljivanja ljudi već mogli očekivati i gore stvari. Ako Trump ostvari svoje nedavne prijetnje o zauzimanju danskog teritorija, NATO bi bio sabotiran iznutra, što bi poštedjelo Putina truda.

Ipak, Masalin scenarij osvjetljava zašto Evropa vlastitu odbranu treba shvatiti ozbiljnije. Rusija je još uvijek daleko od pobjede na bojnom polju, unatoč tome što ratu posvećuje pola svog budžeta. Savezi poput NATO-a možda ipak prežive. Ako Zapad odluči dopustiti svojim neprijateljima pobjedu, historija neće blagonaklono suditi njegovim vođama.