Najnovija analiza, koju su proveli istraživači s izraelskog Instituta za nauku Weizmann, ukazuje na to da je oko 55 posto razlika u dužini ljudskog života pod uticajem gena, piše ScienceAlert.

To je značajno više od prijašnjih procjena koje su se kretale oko 20 do 25 posto, a u nekim studijama su padale i na svega 6 posto. Prema istraživačima, ovi nalazi utiču na naše razumijevanje genetskog starenja i potragu za genima koji su specifično povezani s dugovječnošću.

"Dugi niz godina smatralo se da životni vijek gotovo u potpunosti oblikuju negenetski faktori, što je dovelo do velikog skepticizma oko uloge genetike u starenju i mogućnosti identifikovanja genetskih odrednica dugovječnosti", kaže molekularni biolog Ben Shenhar s Instituta Weizmann.

Razdvajanje unutrašnjih i vanjskih uzroka smrti

Svi načini na koje se ljudski život može završiti mogu se podijeliti u dvije kategorije: unutrašnje i vanjske.

• Unutrašnje smrti: Uzrokovane faktorima poput starenja i genetike.

• Vanjske smrti: Obuhvataju nesreće, infekcije i druge vanjske uzroke.

Istraživači su željeli izračunati stvarni uticaj vanjske smrtnosti na ranije prikupljene podatke. U većini historijskih podataka korištenih u ranijim studijama, uzroci smrti nisu bili dovoljno detaljno zabilježeni, što je otežavalo razlikovanje različitih faktora. Zbog toga je ovaj tim analizirao podatke o hiljadama blizanaca, uključujući i one o braći i sestrama odgajanim odvojeno, što ranije nije bilo uzeto u obzir.

Podaci o blizancima su ključni jer odvajaju efekte gena od svega što dolazi nakon rođenja, poput životnih navika, ishrane i obrazovanja. Vanjski uzroci smrti izdvojeni su pomoću matematičkih modela koji sugerišu da su smrti vjerovatnije unutrašnje što je osoba starija.

Potraga za genima dugovječnosti

Rezultati su se ne samo dobro podudarali s podacima iz stvarnog života, već je i nova procjena od 55 posto bliža postojećim procjenama o udjelu gena u objašnjavanju drugih aspekata naše fiziologije, poput visine.

Istraživači sada nastoje provjeriti svoje zaključke na savremenim skupovima podataka koji bolje razdvajaju različite uzroke smrti. Spoznaja da genetika ima tako važnu ulogu otvara pitanja o tome koji geni imaju najveći učinak i kako funkcionišu.

Šta ovo znači za budućnost? "Ako je nasljednost visoka, kao što smo pokazali, to stvara podsticaj za traženje genskih varijanti koje produžavaju životni vijek, kako bismo razumjeli biologiju starenja i potencijalno joj terapijski pristupili", zaključuje Shenhar.