Bosna i Hercegovina sve je bliža velikim američkim investicijama. Plinovodi, plinske elektrane, modernizacija aerodroma, telekomunikacije i nova berza. Sve su to projekti vrijedni milijarde eura koji bi mogli promijeniti ekonomsku kartu zemlje, piše Radio Slobodna Evropa.

Ovaj američki zamah dolazi u trenutku kada se kineske firme sve snažnije uključuju u infrastrukturne projekte u regiji ovisnoj o ruskim energentima.

Ambasada SAD-a u Sarajevu posljednjih mjeseci ne skriva svoje nastojanje da privuče investitore, ističući da postoji stvaran ekonomski i sigurnosni interes iza kojeg stoji politička podrška.

"Američke investicije bi mogle obezbijediti pomak u ključnim sektorima, prije svega izgradnju infrastrukture koja bi privukla i druge nove strane investicije", ocijenila je za Radio Slobodna Evropa Azra Hadžiahmetović, profesorica na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu.

Plinovod koji se čeka dva desetljeća

Najveći američki interes proteklih mjeseci usmjeren je na projekt Južne plinske interkonekcije, novog plinovoda od srednje Bosne prema terminalu na hrvatskom otoku Krku, planiran prije više od 20 godina.

Plinovod bi omogućio diversifikaciju opskrbe i smanjio gotovo pet desetljeća dugu ovisnost BiH isključivo o ruskom plinu.

Zainteresiranost za ulaganje iskazala je američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC, osnovana krajem prošle godine.

Direktor je Jesse Binnall, bivši član pravnog tima predsjednika SAD-a Donalda Trumpa, a potpredsjednik Joseph Flynn, čiji brat Michael je bio Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost. Oni su sredinom januara razgovarali s vlastima u BiH.

Za izgradnju plinovoda zainteresirana je Bechtel Korporacija, čiji predstavnici su, također, posjetili BiH.

Bosna i Hercegovina trenutno manje od pet posto energije dobiva iz plina, koji se, uglavnom, koristi za grijanje domaćinstava u Sarajevu i nekoliko manjih gradova, te industriju vezanu uz Željezaru u Zenici.

Unatoč relativno maloj potrošnji ovog energenta, na važnost projekta ukazali su i članovi Vijeća za energetsku dominaciju SAD-a, američki ministri za resurse i energetiku Doug Burgum i Chris Wright, koji su o tome razgovarali s dužnosnicima iz BiH i Hrvatske u Ateni 7. novembra.

Plinovod bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom mrežom i terminalom ukapljenog plina (LNG) na otoku Krku, gdje otprilike 60 posto plina stiže iz SAD-a, a ostatak s Bliskog istoka.

U budućnosti, Južna plinska interkonekcija mogla bi se na jugu povezati s Transjadranskim plinovodom planiranim prema Crnoj Gori, Albaniji i Kaspijskoj regiji.

Plinske elektrane

Američki investitori razgovaraju s vlastima u BiH i o izgradnji plinskih termoelektrana u Mostaru, Kaknju i Tuzli.

Većina električne energije u BiH dolazi iz termoelektrana na ugalj, dio iz hidroelektrana, a neznatno i iz solarnih i vjetroparkova. Nameti EU na "prljavu energiju" uvedeni ove godine opterećuju izvozno orijentirani dio privrede.

Termoelektrane u BiH su u prosjeku stare 40 godina, troše više uglja, proizvode manje struje i često se kvare, a elektroprivrede uvoze struju i posluju s gubicima.

Novim plinskim elektranama mogao bi se ublažiti problem nakon potpunoga gašenja termoelektrana, što se BiH obvezala učiniti do 2050. godine

Koncesije nad aerodromima i izgradnja autocesta

Američke kompanije, također, su izrazile interes za koncesije nad aerodromima u Sarajevu, koji je u vlasništvu Vlade Federacije, te Mostaru, koji je u gradskom vlasništvu.

Delegacija Bechtela, poznate američka inženjersko-građevinske kompanije, posjetila je Bosnu i Hercegovinu i sastala se s vlastima u januaru 2026. godine, iskazujući interes za plinovod Južna interkonekcija, ali i izgradnju autocesta.

U BiH je izgrađeno oko 250 kilometara autoceste, u usporedbi s više od 1.300 kilometara u Hrvatskoj i oko 1.000 kilometara u Srbiji.

Entitet Federacija BiH europskim kreditima gradi autocestu od juga prema sjeveru, dok Rs, osim izgrađenog autoputa od Banje Luke do Doboja, gradi još nekoliko kraćih dionica, gdje radove izvode kineske kompanije.

Ko će financirati projekte?

Podršku projektima pružila je Američka trgovačka i razvojna agencija (USTDA) čiji je pravni savjetnik Sam Kwon boravio u Sarajevu, sredinom januara.

Agencija USTDA ne investira izravno, već financira studije izvodljivosti, tehničku pripremu i općenito radi na povezivanju s američkim investitorima. Prema dostupnim podacima sa stranica USTDA-a, američke kompanije nude tri glavna modela financiranja.

Prvi je javno-privatno partnerstvo, u kojem bi entitet ili javno poduzeće ušlo u projekt s američkim investitorom.

Drugi modeli su "Izgradi–Posjeduj–Upravljaj" (BOO) i "Izgradi–Upravljaj–Prenesi" (BOT), gdje američki koncesionar osigurava novac, gradi i upravlja projektom određeno vrijeme, nakon čega, eventualno, prenosi vlasništvo.

Treći model je "ključ u ruke" (EPC), u okviru kojeg američka kompanija preuzima gradnju, a projekt se financira vlastitim sredstvima, najčešće kreditima.

Bechtel je već koristio EPC model u regiji, gradeći stotine kilometara autocesta u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu, preuzimajući projektiranje, nabavu i izgradnju. Strane banke često preferiraju ovaj model, jer smanjuje rizik za države i koncentrira odgovornost na jednog izvođača.

U BiH postoje dvije berze u Sarajevu i Banjoj Luci, no tržište kapitala je nerazvijeno. U oktobru 2025. objavljeno je da američki ulagači i domaći partneri žele uspostaviti berzu u Brčko distriktu BiH, trećoj administrativnoj jedinici u BiH.

Američki predstavnici razgovarali su s bh. vlastima i o razvoju telekomunikacijskog sektora, prije svega mobilnih mreža pete generacije (5G) koja je dostupna u drugim zemljama Balkana.

Zašto su američke investicije važne?

Trenutno najviše investitora u BiH dolazi iz Hrvatske, Srbije, Austrije, Slovenije, te Njemačke, uz ulagače iz Italije, Rusije i Turske.

Potencijalna ulaganja SAD-a u BiH dolaze u trenutku dok se Rusija povlači iz naftnog sektora u Srbiji, uz nejasnu budućnost Zarubežnjeftovih rafinerija u Brodu i Modriči koje godinama posluju s gubicima.

Realizacija najavljenih projekata predstavljali bi strateški korak kako u diversifikaciji energetskih izvora i jačanju infrastrukture, tako i smanjenju utjecaja Kine koja proteklih godina investira novac u regiju.

"Potencijal je ogroman i ima ozbiljnu šansu da uspije, s obzirom na to da je SAD ključni geopolitički partner BiH od Daytonskog sporazuma 1995. godine i garant je političke stabilnosti – da neće ovdje doći do nekih konflikta i bilo kakvih turbulencija, a to je ono što investitori traže", smatra makroekonomski analitičar Faruk Hadžić.

On kaže da velike američke građevinske kompanije nisu bile zainteresirane za sitne dionice autoceste, ali da bi mogle biti zainteresirane za velike projekte, te navodi primjere brze ceste od Tuzle prema Hrvatskoj i Srbiji te Sarajevu, za koje je pripremljen dio potrebne dokumentacije.

Koje mogu biti prepreke?

Decentralizacija BiH po Dejtonskom sporazumu i Ustavu znači da su nadležnosti za ekonomiju podijeljene između entiteta i kantona, što usporava projekte.

Veliki energetski i infrastrukturni projekti u BiH zahtijevaju suglasnosti i dozvole na više razina vlasti, izmjene zakona, uz međudržavne ugovore, poštivanje međunarodnih obveza i usklađivanje s Europskom unijom.

"Međutim, ja se uzdam u američku dugogodišnju upornost da rješava neke stvari unutar BiH kako bi ostvarili ono što namjeravaju", kaže profesorica Azra Hadžiahmetović.

Do sada su američka ulaganja u BiH bila rijetka i, uglavnom, koncentrirana u vojnoj industriji. Primjer je kompanija Sitko Acquisition LLC koja je preuzela udjele u Pretisu u Vogošći i Binasu u Bugojnu, dok Vlada Federacije BiH zadržava većinski paket dionica.