Nakon višesedmične posjete Strasbourgu i Washingtonu, predsjednica Naše stranke Sabina Ćudić oglasila se na društvenim mrežama.

"Ja nisam vjernica, ili barem ne u smislu da mogu suvereno slijediti, zastupati ili zagovarati svete knjige. Moja posvećenost ravnopravnosti, duboko vjerujući kako u lično, individualno tako i kolektivno dostojanstvo ljudi i naroda, bazirana je na dubokom ideološkom uvjerenju da su ljudska prava neodvojiv dio naše ljudskosti.

Zato osjećam prije svega ljudsku, ali i političku dužnost da informišem o i upozorim na niz opasnih pojava, kojima svjedočimo u Bosni i Hercegovini, ali i onima kojima sam u proteklom periodu svjedočila iza zatvorenih vrata.

Islamofobija kao političko oružje nije novina. Fašizam nije novina. U godinama kada bi se trebali spremati za obilježavanje 100 godina od pobjede nad fašizmom, mi se nažalost moramo spremati za ponovnu borbu za iste ciljeve, protiv politika za koje su ljudi širom svijeta mislili da su trajno pobjedjene.

U proteklim sedmicama sam boravila u Strazburu i Washingtonu, uskoro ću boraviti u Briselu.

Kada u prostoriji sa nizom zvaničnika američkog State Department-a čujete bojažljivo, nelagodno izgovorene riječi zvaničnika da je njihov zadatak pod rukovodstvom ove američke vlade - da štite hrišćane; kada u pristustvu drugih američkih zvaničnika delegacija iz Bosne i Hercegovine koja poznaje samo jedan jezik - jezik mržnje, iznosi niz degutantnih islamofobičnih laži o Bosni i Hercegovini - dok ista ta američka administracija očekuje da će svoje ekonomske ciljeve ostvarivati u toj istoj Bosni i Hercegovini, u kojoj živi nemali broj pripadnika vjeroispovijesti koju njihovi gosti dehumaniziraju, onda imamo problem širih razmjera od dnevnopolitičkog prepucavanja.

Jer kada lokalni mediji sa strahopoštovanjem pišu o relacijama pojedinih iz Bosne i Hercegovine sa Netanyahuom i Orbanom, postavlja se pitanje da li bi smatrali uspjehom da se probosanskohercegovački lideri sastaju sa ljudima koji su svoje autokratske karijere sagradili na islamofobiji i ksenofobiji? Da se nasmijani uslikamo, govorimo o zajedničkim vrijednostima?

Jer nije se teško sastati sa kabinetom gospodina Netanyahua - samo prethodno morate biti spremni preskočiti preko dječijih tijela. Drugim riječima - sve je mnogo lakše kada ste beskičmenjak, jer se možete poviti u oblik koji situacija traži.

Istovremeno Evropska Unija za glavnog pregovarača iz Bosne i Hercegovine želi osobu koja je u Washingtonu protekle sedmice proglasila evropski put Bosne i Hercegovine mrtvim - te pozvala Srbe da se okrenu Izraelu, Madjarskoj i SAD-u. Komesarka za pregovarača želi članicu tima koji je sinoć imao poruku za “balije u Sarajevu”.

I dalje zagovaram i uvijek ću zagovarati evropsku Bosnu i Hercegovinu. Ali ću za razliku od pojedinih evropskih zvaničnika, zapravo insistirati na evropskim standardima i vrijednostima evropskog puta.

Postavlja se pitanje - gdje leži bh. politički i ekonomski interes? Duboko vjerujem da bh. politički i ekonomski interes mora sadržavati i - dignitet i samopoštovanje. To nije neosnovana bahatost, niti vidjenje sebe kao većeg ili snažnijeg niti busanje lažnim optimizmom ili s druge strane nadom i pozicijom žrtve kao jedinim alatima. Isto tako samopoštovanje nije samo po sebi dovoljno. Ali je neophodni početak.

Kao što je definisanje zajedničkog cilja probosanskih snaga naredni neophodan korak.

Ako američki investitor želi investirati i profitirati u Bosni i Hercegovini, onda i investitor i administracija iza investitora ne mogu stajati iza ljudi koji bilo šta poručuju “balijama u Sarajevu”. Ako moji sugradjani u Republici Srpskoj, kao i širom Bosne i Hercegovine žele u Evropu, tamo nas ne mogu voditi fašisti, islamofobi i ksenofobi. To je minimalno neophodan standard.

Civilizacijski.

Svi silni vijenci koji su položeni od plaže u Normandiji, preko sarajevske Vječne vatre, do mjesta stradanja miliona ljudi širom Evrope - nisu bili dovoljni da nas vječno spriieče da ne posežemo za fašizmom, ksenofobijom, i raznim drugim fobijama kojima želimo umanjiti druge a uveličati sebe.

Ali ima i nas koji jesmo nešto naučili iz historije. I ima nas sasvim dovoljno", zaključila je Ćudić.

Uslijedio je odgovor Dragana Bursaća, kolumniste i književnika iz Banje Luke.

-Trebalo vam je dvije godine da shvatite ono što ja govorim svaki dan! A govorim to ne zato što sam vidovit, nego zato što dobar dio godine živim u USA i ZNAM šta se dešava.

A još važnije-živim u Banjaluci van sarajevskog “babla”. Za te dvije godine sam etiketiran od vaših bojovnika kao SDfA bot, kao neko ko histeriše, a sadašnji direktor Federalne Televizije me ja nazvao budalom tj. “nisam dobar u glavu” (sic!)

I niste stali tu, nego ste napadali i moju porodicu mučki vrijeđajući moju suprugu. A jedan od ključnih fukcionera Naše stranke se našao pozvanim javno mi određivati šta ja mogu i ne mogu biti u svojoj državi. I halalim vam sve jer sam nebitan tu ja kao i uostalom i vi.

Važna je istina, važna je samo Bosna i Hercegovina. Ako je volimo i ako želimo da postoji. A svakom svoje i svima po zasluzi! Gospođi Ćudić hvala što je stvari nazvala pravim imenom, poručio je Bursać.